Alija Isaković, jedan od značajnijih bosanskohercegovačkih intelektualaca XX vijeka, rođen je 15.1.1932.godine u Bitunji kod Stoca. Osnovnu i srednju školu pohađao je u rodnom mjestu, a nastavio u mjestima širom bivše Jugoslavije (Crikvenica, Zagreb, Beograd). Filozofski fakultet (Odsjek za jugoslavensku književnost i sh jezik) završio je u Sarajevu.
Romanom Sunce o desno rame (1963) ulazi u književnost.
Osim kao pisac romana, Isaković je poznat i priznat kao pripovjedač, scenarist i dramaturg na sarajevskoj televiziji, putopisac, aforist, leksikograf i historičar jezika i književnosti. Radio je kao urednik časopisa Život, urednik edicije Kulturno nasljeđe BiH u sarajevskoj Svjetlosti, priređivač je prve antologije muslimanske književnosti Biserje (1972), a naredne godine (1973) priređuje prvi izbor bosanskohercegovačkih putopisaca Hodoljublje.
Zbornik radova o Hasanaginici priređuje 1975. godine.
Osim navedenog, Isaković je autor i ovih djela:
Semafor (pripovijetke), 1966.
Prednost imaju koji ulaze (aforizmi), 1971.
Taj čovjek (pripovijetke), 1975.
Krajnosti (drame), 1982.
Hasanaginica (drame), 1982.
Jednom (putopisi), 1987.
Pobuna materije (roman), 1985.
Nasrudin-hodža (anegdote), 1986.
Lijeve priče (priređena djela), 1990.
Antologija zla, (ratni dnevnik), 1994.
Jednom (prošireno izdanje), 1997.
Značajno je spomenuti dva rječnika Alije Isakovića: Rječnik karakteristične leksike u bosanskom jeziku (1993) i Rječnik bosanskog jezika (1995) koji predstavljaju prekretnicu u našoj leksikografiji.
Alija Isaković je umro 14.3.1997. godine u Sarajevu.
