Čokolada za mnoge čokoljupce predstavlja simbol sreće i uživanja. Mnogima je dan i nezamisliv bez slatkog zalogaja omiljenog slatkiša, čokolade. Dolaskom praznika, rođendana i drugih proslava, još više uživamo u svim čokoladnim blagodatima, a da li se ikada zapitate kako je čokolada stigla do vas i da li je baš sve u vezi nje sve tako slatko?
Nama je važno da čokolade ima i da je dostupna, a pritom nam ne pada na pamet da njen put od kakao polja do pulta u prodavnici nije nimalo jednostavan, naivan, a ponajmanje lijep. Poznato je da u pozadini ogromne svjetske industrije čokolade stoji plod tropskog drveta Theobroma cacao, ali mnogi od nas ne znaju, ili ne žele da znaju za mračnu stranu čokolade.
Poput plantaži kafe i cvijeća, tako i na kakao plantažama, rade ljudi za vrlo male nadnice, a vrlo često i djeca koja su eksploatisana, obespravljena i gotovo pretvorena u robove.
Djeca uzrasta od 10 do 15 godina su primorana da rade teške i često opasne poslove, bičevana su zbog neposlušnosti, a često i neplaćena za svoj rad. Zloupotreba djčečije radne snage je najviše zastupljena u Gani i Obali Slonovače, najvećim svetskim proizvođačima kakaa, gde se procenjuje da je uposleno skoro 250.000 koja radi teške fizičke poslove. Zapažen dokumentarni film na ovu temu je The Dark Side of Chocolate, iz 2010-te godine, delo danskog novinara Mikija Mistratija, koji je istraživao zloupotrebu i trgovinu dece u čokoladnoj produkciji. Film je nominovan za Adolf Grimme nagradu 2012-te godine, a što je još bitnije privukao je i skrenuo pažnju javnosti na dešavanja u “kakao zemljama”.
Međutim tu nije kraj, pored zloupotrebe dečije radne snage, svetska čokoladna industrija masovno uništava i prašume u zapadnoj Africi, gde su površine pod prašumama smanjene za više od 80% od 1960. godine. A da stvar bude još gora, čokoladni giganti poput Marsa, Nestle, Mondelez i sličnih, kupuju nelegalno uzgajani “prljavi kakao” i mešaju ga sa čistim kakao zrnima. Sve veća potražnja u svetu za čokoladom znači da će do 2030-te godine, ako se nastavi ovim tempom, a ništa se u međuvremenu ne preduzme, nestati sve šume u Obali Slonovače. Ironija je jedino što naučnici prognoziraju da će ovim tempom kakao čudovište na kraju uništiti samo sebe. Naime, drveće koje se krči zbog kakao plantaža, štiti te iste biljke kakaoa tokom sušnih sezona, koje postaju sve intenzivnije nestankom šuma. Velike kompanije navode da su posvećene rješavanju problema deforestacije, ali koliko je to zaista istina kada sami zvaničnici zaduženi za očuvanje životne sredine, primaju mito i zarad toga ne kontrolišu snabdijevanje kakaom tih istih kompanija. Patnje robova berača i dece na plantažama kakaovca, kao i uništavanje prašuma zarad proizvodnje čokoladnog drveta, su zaista tužna strana ovog slatkiša.
Da li mi možemo nešto da promenimo?
– Teško. Čak i da se svi odreknemo čokolade zarad poboljšanja trenutnog stanja djece robova i prašuma, “savremeni robovlasnici” će naći novi način i proizvod da nastave svoju diktaturu. Sa druge strane, ukoliko čokoladu ne bismo kupovali, ta djeca i ti ljudi bi negdje tamo ostali i bez tog posla koji imaju, a koji im je jedini izvor prihoda.
Iz tog razloga je posljednjih godina u trendu sve više razvoj takozvanih malih gazdinstava i socijalnog preduzetništva, gde se kakao uzgaja za posebne potrebe manjih proizvođača čokolade koji mogu da ponude i daleko bolje uslove radnicima koji rade na uzgoju kakaovca, i posebno onim socijalno ugroženim grupama.
Proizvodi nastali tim putem obično imaju neku etiketu ili logotip na samom omotu proizvoda koji označava takav vid proizvodnje, a vrlo često su takvi proizvodi svrstani u kategoriju ethical produced chocolate – odnosno etički proizvodena čokolada.
