Skrovište pračovjeka, utvrđenje Ilira, antički municipij, srednjevjekovni grad, počivalište stećaka, odmaralište begova, posijed Austrougara i puno više od toga… Stolac je ljepota prirode, maslina i vina, rijeka i vodopada, sakralnih objekata četiri religije i opet, mnogo više i od toga.
Krenimo od epipaleolitiskog razdoblja (14 000.-12 000. p.n.e.). Negdje u koritu modre rijeke Bregave, u potkapini, u stijeni, 45 m iznad samog toka pračovjek je pronašao skrovište, pećinu Badanj. Svidjela mu se i pružala je sigurnost pa je ostavio trag, gravuru, figuru konja gledanog s desnog boka napadnutog strijelicama.
Onima koji ne uočavaju važnost samo da istaknemo kako je to prvi nalaz ove vrste na istočnoj obali Jadrana i najstariji prikaz „likovne“ umjetnosti u Bosni i Hercegovini.
I tako su Stolac i njegova okolina postojali, negdje u hercegovačkom kršu, tada i mnogo poslije toga. Zapravo, svidio se on i Daorsima, helenizovanom ilirskom plemenu koji su živeli od 300. do 50. godine p. n. e. u dolini rijeke Neretve, a glavni grad im je bio u Stocu, po njima nazvan Daorson.
U njemu su bili smješteni svi važniji upravni, javni i vjerski objekti. Preuzeli su grčki jezik i pismo, te su bili u stalnim trgovačkim vezama s Grcima.
Pronađeni su ostaci brojnih amfora, fina keramika, bronzana kaciga, a natpis na njoj je sličan natpisu na kacigi pronađenoj u Makedoniji, ostaci granitne skulpture Kadma i Harmonije te ilirski reljef s trinaest zmija i pet pari orlovih krila.
Danas, više od 3500. godina kasnije, Daorson svojim megalitskim zidinama svjedoči o nekadašnjoj moći, a važnost mu povećava to da je postojala ideja da se predloži na popis sedam novih svetskih čuda prije nekoliko godina.
Daorson
Sve gore navedeno je sasvim dovoljno za opravdanje naziva muzej pod vedrim nebom, a zapravo nismo još rekli ni polovinu.
Vremeplov nas dovodi do srednjeg veka i područja samoga grada Stoca koji je tada pripadao župi Vidoši. Stari grad Vidoški smješten je na uzvišenju iznad današnjeg središta Stoca i predstavlja odbrambeni objekt koji po svojoj veličini spada u red najvećih bosanskohercegovačkih gradova.
Kraljica Vida je sagradila kompleks u srednjem vijeku, ali sredinom 15. vijeka dolaze Osmanlije i osvajaju ga, te Stolac postaje dio osmanlijskog sultanata. U 17. vijeku, grad je imao 13 kula i bio je najbolje utvrđen grad u Hercegovini. Otpjevan je i u epu ,,Smrt Smail–age Čengića“ gdje Ivan Mažuranić započinje:
,, Sluge zove Smail-aga, Usred Stoca kule svoje, a u zemlji Hercegovoj…“
I dalje smo u srednjem vijeku, na vječnim počivalištima pripadnika crkve bosanske, na dvije nekropole – Radimlja i Boljuni.
Nekropola Radimlja
U ove dvije nekropole broji se preko 400 stećaka (nadgrobnih spomenika), iako ih ima mnogo više, raspoređenih na više lokacija. Što više o njima reći, nego citirati Miroslava Krležu:
„Neka oprosti gospođa Evropa, ona nema spomenika kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike. Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spomenike, STEĆKE. Šta je stećak? Oličenje gorštaka, Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli, na kome je prikazan kao sužanj.“
Pretpostavljamo da sve više upoznajete grad i okolinu, a divite se sigurno. Šta biste tek rekli da prošetate tokom rijeke Bregave, pređete barem tri veća kamena mosta, zavirite u mlinice i naučite nešto o stupama.
Rijeka Bregava
Jednom, za vrijeme posjete gradu, Ivo Andrić je rekao:
„Ako je Bog želio igdje stvoriti Svijet onda ga je stvorio u Stocu“.
I bio je u pravu! Ako ste u gornjem dijelu grada i upravo ste ostali očarani mlinicama i mostovima produžite do Begovine. Ona predstavlja stambeni kompleks kapetanske porodice Rizvanbegovića, a svrstana je u jedan od najlepših i najznačajnijih rezidencijalnih kompleksa u Bosni i Hercegovini.
I za kraj, ovo nije kraj. Stigli smo u 20. vijek i upoznali samo ono najveće. Pomenut ćemo da je i austrougarska vladavina ostavila spomenike (gradske bazene i vodovod koji je još u funkciji). Ovde se nalazi još i grob sarajevskog rabina Moshe Dannona, katolička Crkva, pravoslavna Crkva i Sultanova džamija te od prirodnih ljepota nezaobilazna rijeka Bregava i njeni vodopadi, te park prirode Hutovo blato (upisan u listu močvara od međunarodne važnosti po metodologiji Ramsarske konvencije i registrirano je pri UNESCO-vom Direktoratu u Parizu).
I samo još ovo, svi spomenici kulture gore navedeni i oni koji nisu navedeni, a ukupno ih je 30 u ovoj opštini, nalaze se na popisu nacionalnih kulturnih spomenika Bosne i Hercegovine. Sa svim ovim zaključujemo da imamo puno toga vrijednog za razvoj turizma koji će tek pokazati svoje pravo lice i nadamo se kako će se tek za nas čuti.
