U povodu godišnjice smrti velikog pjesnika Alekse Šantića iz Mostara

Odlazak s ovog svijeta pjesnika Alekse Šantića zaista je bio popraćen, kako u samom Mostaru, tako i šire. Prema nekim navodima, bit će da je tačno, da je Mostar u to doba, 2. februara 1924. godine, imao nešto više od 11. 000 stanovnika, a prema kazivanjima, posljednji ispraćaj pjesnika propratilo je, po svemu sudeći, oko 13.000 poštovalaca, kako rodbine, prijatelja i sugrađana, tako i onih koji su iz drugih krajeva zemlje došli odati posljednju počast ovome pjesniku.

O ovom događaju pisali su i govorili mnogi tadašnji pisani mediji, kao što stoji u listu Sarajevska pošta povodom smrti pjesnikove: „Pjesnik bola i sreće, sreće koja boli i boli koja tješi, Aleksa Šantić nije više među nama.“

U drugim novinama kao što je Narodna prosveta piše kako je Šantić umro „… ali će on večno živjeti u svojim divnim pjesmama.“ Na stotine telegrama i druge pošte stiglo je na adresu porodice Šantić u Mostaru, kao i na adrese kulturnih društava „Gusle“ i „Prosvjeta“ u kojima prijatelji književnici i poštovaoci Šantićeva djela iskazuju veliku tugu i bol, dijeleći saosjećanje s porodicom zbog pretrpljenog gubitka.

Rodni Mostar i njegovi žitelji, svi oni bez obzira na vjeru i naciju, ispratili su svoga sugrađanina i komšiju, prijatelja i poznanika kroz cijeli grad i ukopali ga na pravoslavnom groblju u Bjelušinama, odakle pjesnik gleda na voljeni grad.

Mnoge fotografije iz Zbirke Muzeja Hercegovine Mostar svjedoče ovom posljednjem ispraćaju Alekse Šantića u rodnom gradu. I zaista, njegovi sugrađani proveli su svoga pjesnika posljednji put kroz Mostar, i opet je pjesnik okupio čitav grad. Da je tako i bilo, vidi se iz predstavljenih fotografija, jer „slika govori više od riječi“.

Međutim, pjesnikova smrt nije označila kraj njegovoj poeziji, njegovu vrijednom radu i djelu koje je ostavio iza sebe, jer Ostavština Alekse Šantića koju posjetitelji mogu vidjeti nalazi se u Odjeljenju književnosti u Mostaru, u Ćorovića kući na Luci, upravo tamo gdje je proveo posljednje dane života i gdje ponovo počinje priča o pjesniku i njegovu gradu.

Autor teksta: mr. Ibrahim Dizdar, muzejski savjetnik

Iz djela: „Aleksa Šantić u zbirci Muzeja Hercegovine Mostar“, Mostar 2013., str. 231