Nizar Qabbani
Pjesme bez naslova
1
Prijatelji
Stari svijet je mrtav
Stare knjige su mrtve
Naš govor je govor šupalj poput šupljih cipela
Mrtav je um koji nas je doveo do poraza
2
Poezija nam je postala bezvrijedna
Kosa žene, i noći i zastori
Sve je postalo bezvrijedno
Sve se pokvarilo
3
Moja ožalošćena zemljo,
U trenutku si me promijenila
Od pjesnika koji piše ljubavne pjesme
U pjesnika koji piše s nožem.
4
Ono što osjećamo je neizrecivo
Trebamo se stidjeti svojih pjesama
5
Izgubljen u istočnjačkom bombadiranju
S hvalisavim hvalisanjem što nikad ne ubi muhu
Sa dobošima i guslama
Otišli smo u rat
I izgubili
6
Naše vikanje je glasnije od naših akcija
Naši mačevi su veći od nas
I u tome je naša tragedija
7
U kratko
Pod plaštom smo civilizacije
Ali naše duše žive u kamenom dobu.
8
Ne dobija se rat
Sa trskom i flautom
9
Naše nestrpljenje koštalo nas je
Pedeset hiljada novih šatora
10
Ne proklinji raj
Ako vas je napustio
Ne proklinjite sudbinu
Bog daje pobjedu kome hoće
Bog nije kovač koji tuče mačeve
11
Bolno je slušati vijesti u jutrima
Bolno je slušati lavež pasa
12
Naši neprijatelji nisu prešli preko granica
Oni su se uvukli kroz naše slabosti poput mrava
13
Pet hiljada godina
Puštanja brade
U našim pećinama
Naša valuta je nepoznata
Naše su oči utočište muhama
Prijatelji,
Razbijte vrata
Operite mozak
Operate odjeću
Pročitajte knjigu
Napišite knjigu
Gajite riječi
Gajite grožđe i šipak
Otputujte u zemlju magle i snijega
Niko ne zna za vas dok živite u pećini
I ljudi vas smatraju rasom polutana
14
Mi smo nacija debelokožaca
Sa praznim dušama
Provodimo dane vježbajući čarobnjaštvo
Igramo se šaha i spavamo
Jesmo li mi: ‘Narod s kojim je Bog blagoslovio čovječanstvo’?
15
Naše pustinjsko ulje moglo je postati
Bodež plamena i vatre
Mi smo sramota za naše cijenjene pretke
Jer pustili smo ulje da teče kroz kurvanjske prste
16
Trčimo k’o divljaci ulicama
Vukući ljude sa konopcima
Razbijajući prozore i brave
Veličamo kao žabe patuljke
I pretvaramo ih u heroje,
A heroje pretvaramo u ološ
Nikad da zastanemo i razmislimo.
U džamijama
Nikad da zastanemo skrušeno i
Napišemo pjesmu
Napišemo molitvu u kojoj ćemo
Moliti Boga za pobjedu
Nad našim neprijateljem.
17
Da sam znao da mogu neozlijeđen
Doći do Sultana
Evo šta bih mu rekao:
“Vaši divlji psi su mi pocijepali odjeću
Vaši špijuni me progone
Njihove me oči progone
Progone me kao Sudbina
Ispitajte moju ženu
I skinite sa liste progona moje prijatelje”
Sultane,
Kad sam došao blizu tvojih zidina
I kad sam pričao o svojim jadima
Tvoji vojnici su me izmlatiti sa čizmama
I natjerali me da jedem svoje cipele.
Sultane,
Ti si izgubio dva rata
Sultane,
Polovica našeg naroda je bez jezika,
Kakva je korist od naroda koji nema jezik?
Pola našeg naroda
Zarobljeno je poput mrava i štakora
Između zidova
Da znam da me nećeš ubiti
Sultane, doša bih i rekao ti:
“Izgubio si dva rata
Izgubio si omladinu”
18
Da nismo sahranili naše jedinstvo
Da nismo isijekli to mlado tijelo s bajonetima
Da nam je to ostalo u očima
Psi ne bi raskomadali naše meso.
19
Ne želimo bijesnu generaciju
Koja će preorati nebo
Koja će da raznese historiju
Raznese naše misli.
Želimo novu generaciju
Koja neće opraštati greške
Koja neće savijati kičmu
Želimo generacije divova.
20
Arapska djeco,
Klasje kukuruza budućnosti
Vi ćete prekinuti okove
Ubiti opijum u našim glavama
Ubiti iluzije
Arapska djeco,
Ne čitajte o našoj ugušenoj generaciji
Mi smo beznadežni slučajevi.
Mi smo bezvrijedni kao što je bezvrijedna kora lubenice
Ne čitajte o nama,
Nemojte nas oponašati,
Nemojte nas prihvatati
Ne prihvatajte naše ideje,
Mi smo nacija lopova i žonglera.
Arapska djeco,
Proljetna kišo
Sjeme budućnosti
Vi ste generacija
Koja će prevazići poraz.
S engleskog prevela: Jasminka Pitić, Stolac, 2021.
