Svaki čovjek je priča za sebe, zagonetka za druge. I onda kad sudimo o njemu isto je kao kad, u ruci, držimo maslačak na vjetru koji ga otpuhne na sve strane i cjelinu misli raspe u dijelove, i niko ih više nikada u misao ne sastavi. Ne postoji forenzika koja može doprijeti do dubina čovjekove duše, jer on nije karpuza da je cepiras pa da procijeniš njenu nutrinu.
Spoznati covjeka je isto što i otvoriti školjku, pa pronaći biser ili shvatiti da je sva njena ljepota u njenoj izvanjosti koja nije uspjela ubiseriti vlastito postojanje. Biser prkosi prolaznosti, jer nastavlja svjedočiti da jednom jedna školjka bijaše.
Zato, ne sudimo o ljudima olahko. U mnogima od njih krije se biser, a da i ne znamo. Treba osluhnuti pitanjem. Možda se kao odgovor odbije i vrati poput eha od bisera iz dubine duše.
Suad Kika Prndelj
