Kako misliti i pisati o Stocu a da to pritom budu tvoje misli i riječi?! Previše su slični naši osjećaji pa ovdje nikad ne znaš šta je tvoje, a šta je tuđe.
Odličan je fol smislio Goran Bregović pa uvijek ima spreman odgovor kada ga pitaju o plagiranju. Reći će da sve što je umjetnost i lijepo nastaje u interakciji, dodirivanju svjetova, unutarnjih i vanjskih, a da je samo barbarizam uvijek i iznova izvoran. Kaže: “Vrlo moguće da sam ja to čuo, ostane u uhu, nije namjerno.”
U Stocu se svjetovi dodiruju. Kada bih morao navesti sve ono što je zajedničko dobro svih u Stocu, o čemu svi mislimo, pišemo i tuđe misli posuđujemo, trebao bih spomenuti Bregavu, Sarin most i sve ćuprije, Benat… i Beredžu. On je odavno prestao biti samo svoj, on je svih nas. Od najstarijeg do najmlađeg Stočanina, svi ga znamo. Ako ti treba nešto love ili neki dio za svemirski brod koji upravo sastavljaš – zovi Beredžu.
Jasmilin film je nominiran za najprestižniju svjetsku nagradu i obradovalo je to sve dobronamjerne ljude. Znamo koliko je vezana za Stolac i jasno je koliko smo mi vezani za njen posljednji film. Pečat tome je ime i prezime najstolačkijeg od svih Stočana, izvršnog producenta filma „Quo vadis, Aida?“.
Par puta sam se sa Beredžom sreo i u Mostaru i nije to to. On je ovo ovdje, u svemu našem ga ima.
Čestitke Jasmili i timu! Idemo po taj kipić!
Bešir Isaković
