Među zanatima koji su zasigurno u fazi potpunog odumiranja je kalajdžijski zanat. S obzirom da se decenijama prije masovne upotrebe emajliranog posuđa i plastike, za izradu sofisticiranog kuhinjskog posuđa koristio bakar koji se zbog podložnosti procesu oksidacije nije kao takav mogao stavljati u upotrebu, to se pristupalo prelivanju bakra slojem kalaja. Po tome su zanatlije i dobile ime kalajdžije. Također, pored završne obrade posuđa, oni su radili i sitne popravke na bakarnom posuđu koje se oštetilo. Ipak njihova osnovna djelatnost je bila izrada posuđa.
Zapravo, u bosanskohercegovačkim čaršijama izradu bakarnog posuđa radili su kazandžije, ali se nerijetko dešavalo da su ova dva zanata spojena i da su rađeni u istim obrtničkim radionicama. Kazandžije su za potrebe vojske i ratova izrađivali velike kazane za hranu, te sitno posuđe. Upravo su ove potrebe i razvile kazandžijski zanat. Posuđe za domaćinstvo moglo se oslanjati na grnčariju, ali pokreti vojske zahtijevali su dugotrajno, čvrsto i lahko posuđe. Transport zemljanoga posuđa dovodio je do njegovoga lomljenja i teškog održavanja, tako da se pribjeglo bakarnom posuđu. Naravno, u radionicama kazandžija i kalajdžija rađeno je i kompletno posuđe za domaćinstva kao što su šerpe (tendžere), tave, tepsije, ćase, sahani, đevđiri, čaše, ibrici, džezve, đugumi, mangale, kazani, čiraci, susaci, tablje…
Kazandžijski proizvodi razvrstani prema upotrebi
♦ Kahva
♦ Kuhinja
♦ Posude za vodu
♦ Serviranje
glasstoca.ba
