Malo je onih kojima je poznato da su od 1933. do 1935. godine profesori s Harvarda Milman Parry i Albert Lord, sakupljajući južnoslavensku narodnu epiku, dosta vremena proveli i u stolačkom kraju, gdje su, uz pomoć svog pratioca, dalmatinskog klesara Nikole Vujnovića, na papir i audio ploče zabilježili nekoliko stotina narodnih epskih pjesama te sreli trojicu onovremenih stolačkih guslara.
Na Harvard University danas postoji impozantna zbirka svjetske usmene epike (Milman ParryCollection), u kojoj značajan dio materijala pripada upravo južnoslavenskoj narodnoj epici. Među ondje sačuvanim blagom narodne epike nalazi se i nekoliko stotina pjesama zabilježenih na širem području Stoca. Ovaj tekst, naravno, nema ambicija da bude ozbiljnija studija o radu Parryja i Lorda, pa čak niti o onom dijelu njihovog sakupljačkog rada vezanom za stolački kraj, već je prvenstveno namijenjen u informativne svrhe i prilagođen uređivačkoj koncepciji Stolaclooka.
Uglavnom, Milman Parry i Albert Lord pravili su svoje zapise i audio snimke usmene, epske tradicije na prostoru stolačkog kraja u periodu između 1933. i 1935. godine. Kasnije, 50-ih godina prošlog vijeka, Lord je sa svojim asistentom Davidom Bynumom ponovo posjećivao širi prostor Stoca, i tom prilikom zabilježio i nešto u međuvremenu (u periodu Drugog svjetskog rata) nastalih narodnih pjesama. S obzirom da rad na sakupljanju epske tradicije na prostoru Stoca ove dvojice, možda i najuglednijih svjetskih stručnjaka za epiku općenito zaslužuje, zaista, obiman tekst i iscrpniju analizu. Ovom prilikom ćemo samo navesti neke podatke koji oni donose u vezi s trojicom tadašnjih guslara iz stolačkog kraja (Ibrahim Bašić, Halil Bajgorić i Mujo Kukuruzović), te informacije koje bilježe o ostalim osobama iz stolačkog kraja od kojih su prikupljali narodne pjesme.
Ibrahim Bašić, za koga Parry bilježi da je 1933. imao oko 70 godina, proveo je veći dio svog života u stolačkom kraju, iako je ustvari rođen u Vranjevićima. Sa četrnaest godina napustio je roditeljski dom i počeo raditi kao najamnik kod Ahmet-efendije Opijača u Dubravama, a potom je prešao u službu Salih-age Behmena. U dobi od 27 godina oženio je Đulu Džanko iz Ošanjića. Nakon ženidbe, Ibrahim se zaposlio kao poslužitelj u jednoj stolačkoj kafani. Đula se u međuvremenu razboljela, i nakon nekoliko godina bolovanja i umrla. Kao dobro poznat i omiljen guslar u stolačkom kraju, Ibrahim je Parryju ispričao da je prve pjesme naučio već kad mu je bilo deset godina, i to od svoga oca, za kojeg je tvrdio da je bio izuzetan guslar, “najbolji u tri nahije”. Također, kao svoje učitelje naveo je Sulu Tabakovića, Ibru Ćorića, Osmana Marijića, te Selima Bašića i njegovog oca. Svakako, u svojim kazivanjima Parryju, Ibrahim Bašić naširoko pripovijeda i o Ishaku, čuvenom guslaru s Rotimlje, za kojeg tradicija prenosi da je bio omiljeni guslar hercegovačkog begovata.
Halil Bajgorić, drugi guslar od kojeg su Parry i Lord zabilježili značajan broj epskih pjesama i napravili zvučne snimke njegovog pjevanja, živio je u Dabrici, i u vrijeme kada je ovaj dvojac naučnika boravio u stolačkom kraju imao je svega 37 godina. O svojoj porodičnoj prošlosti nije ispičao previše, no insistirao je na tome kako je svojevremeno neki beg u Crnoj Gori njegovom djedu na prevaru uzeo velike zemljišne posjede, te se Halilov predak, silom prilika, naposljetku doselio u Dabricu. Svakako, ova priča ne mora imati previše veze s istinom i vrlo lahko bi mogla biti, ustvari, tipični izraz želje epskog pjesnika da vlastitoj porodičnoj prošlosti da herojsko-tragičan prizvuk. U svakom slučaju, Halil je guslanje od djetinstva učio uz svoga oca, nastupajući s vremenom po kafanama i na svadbama. I Bajgorić, također, pripovijeda o legendarnim guslarima iz prošlosti, naročito o izvjesnom Hasanu Ćosi, za kojeg tvrdi da je bio upravo iz Dabrice. U svom razgovoru s Parryjem, Halil Bajgorić čak neke lokalne toponime veže za čuvene epske junake (tako brdo Markovac u Dabrici veže za Marka Kraljevića), te s velikim ushićenjem pripovijeda o „zlatnom dobu”, vremenu kada su živjeli Alijaga Stočević, Mustajbeg Lički i ostali junaci pjesama koje pjeva.
Mujo Kukuruzović, treći guslar iz stolačkog kraja s kojim su se Parry i Lord sretali, ustvari je sa Gubavice, i u to vrijeme bilo mu je 43 godine. Poput Bašića i Bajgorića, bio je nepismen i bavio se zemljoradnjom. On, međutim, navodi da je pjesme koje gusla naučio od čak trideset i osam guslara, koje dijeli u dvije grupa: narodni i kafanski guslari.Zanimljivo je da Mujo navodi kako poznaje i brojne epske pjesme zabilježene u tada postojećim pjesmaricama, ali ih ne pjeva zato što „su to sve nevjerničke pjesme, a nema muslimanskih”. U svom razgovoru s Parryjem i Lordom, vođenom posredstvom Nikole Vujnovića, Mujo Kukuruzović pruža dosta informacija o vlastitom viđenju i razumijevanju narodne epske poezije i guslarstva.
Navest ćemo ovdje i ostale osobe od kojih su Parry i Lord zabilježili pjesme sakupljene u stolačkom kraju, uz napomenu da se ovdje ne radi o guslarima nego ljudima koji su ustvari kazivali, odnosno diktirali tekstove pjesama (uz svako ime donosimo i sve podatke koje Parry o njima bilježi):
• Petar Vidić (56) katolik sa Pilete, nepismen.
• Velija Šetka (30), musliman iz Cnića, pismen.
• Šćepan Prkačin (27), katolik iz Crnića, pismen, 1933, njegove pjesme uglavnom je bilježio Ilija Kutuzov, ruski emigrant, koji je uz pjesme često pravio i bilješke na francuskom jeziku. Od Prkačina se bilježi pedesetak pjesama.
• Martin Raguž (28), katolik iz Kruševa, za sebe kaže da je „samouk u pisanju”, zemljoradnik.
• Mihail Brkić (58), pravoslavac s Hrguda, nepismen, mlinar.
• Vlaho Vujnović (59), katolik iz Burmaza, polupismen.
• Osman Mekić (50), musliman iz Stoca, nepismen, kovač. Pričao da je ratovao protiv Italije u Tirolu i protiv Srbije u Crnoj Gori.
• Danilo Ružić (24), pravoslavac iz Donjeg Poplata, pismen.
• Salko Morić iz Stoca, Omer Morić (15) i Alija Morić (13), sinovi zapisivali pjesmu, u zapisivanju odnosno transkribovanju nekih pjesama pomogao Ibro Beća.
• Ahmet Zubović (68), musliman iz Stoca, nepismen, neke pjesme čuo je od Osmana Duranovića iz Stoca.
• Mujo Kukuruzović (43), musliman iz Gubavice, nepismen.
• Osman Lizde (35), musliman iz Rečica, pismen. Kaže da je većinu pjesama zapamtio od svoga oca Selima Lizde. Također, ispričao kako u Opličićima živi Mitar Pahalo (65), koji, iako nepismen, zna napamet mnogo pjesama.
• Alija Šuko (86), iz Ošanića, nepismen, zemljoradnik.
• Đuro Kučinar (75), pravoslavac iz Burmaza, nepismen, zemljoradnik, od njega se bilježi tridesetak pjesama.
• Trifko Kučinar (71), pravoslavac iz Burmaza,nepismen, bilježi se dvadesetak pjesama.
• Vlaho Vujnović (60), katolik iz Burmaza, slabo pismen.
• Lazar Papac (64), katolik iz Burmaza, nepismen.
• Stojan Raguž, zapisao Jozo Raguž (34) iz Kruševa.
• Pero Raguž – Bilić, prenosi pjesmu za koju kaže da ju je čuo od Šćepana Bilića iz Gornjeg Hrasnog.
• Huso Vujinović (70), musliman in Prenja, nepismen.
• Lika Bošković (62), katolik iz Aladinića, nepismen.
• Danilo Ružić, prenosi pjesme iz pjesmarice Vuka Karadžića.
• Nikola Ružić (64), pravoslavac iz Donjeg Poplata, nepismen, slijep, pjesme zapisivao njegov sin Danilo.
• Alija Kasumović (28), musliman iz Stoca, prenosi par pjesama koje je čuo od svoga djeda.
• Džemal Zilić (30), prenosi tri pjesme za koje kaže da ih je zapamtio od svoga djeda.
• Mehmed Šarac (47), musliman iz Stoca, prenosi par pjesama za koje kaže da ih je čuo od Muharema Obradovića. Njegove pjesme zapisao je Mustafa Rizvanbegović.
• Nefa Morić (76), muslimanka iz Stoca, nepismena, udovica Mehe Morića, prenosi nekoliko pjesama koje je čula od muža.
• Ivan Prkačin (38), katolik iz Crnića, nepismen.
• Ilija Stanković (29), katolik iz Crnića.
U svakom slučaju, nadati se da će čitaoci među navedenim kazivačima pjesama prepoznati i neke svoje pretke, te nas možda i obavijestiti o nekim zanimljivim podacima sačuvanim kroz porodičnu tradiciju. Takve informacije svakako bi bile od velike koristi za buduće, detaljnije i iscrpnije radove na ovu temu.
U galeriji pogledajte i neke fotografije koje su Parry i Lord napravili tokom svog boravka u stolačkom kraju između 1933. i 1935. godine, preuzete iz zbirke koja se čuva na Univerzitetu u Harvardu. Napomenimo još da je naprosto nevjerovatno da pjesme iz Parryjeve zbirke, koja predstavlja najveću kolekciju naše narodne epike uopće, do danas nisu (pa čak niti u značajnijem dijelu) kod nas objavljene. Zanimljivo je da se među zabilježenim pjesmama nalaze i neke koje su svojom tematikom usko vezane za Stolac i u kojima se pjeva o legendarnim stolačkim epskim junacima poput Alijage Stočevića.
glasstoca.ba
