Kako se bezbrižni ljetni dani bliže kraju, školske brige i obveze u mnogim porodicama postaju glavna okupacija. Ljeto je svako proveo na drugačiji način – neki su bili u svojim domovina s roditeljima, neki su putovali, a neki su radili. Neovisno o tome, svi se ubrzo vraćaju u školske klupe, a ta promijena će zasigurno uticati na njihovo prilagođavanje i funkcionisanje tokom sljedeće godine.
Mnoga djeca se raduju novoj školskoj godini zbog druženja s prijateljima i učiteljima te za njih polazak u školu ne predstavlja nikakav problem. Međutim, za neku djecu je polazak u školu obilježen strahom od neuspjeha i nepoznatih okolnosti, tjeskobom, bolnim razdvajanjem od roditelja, te socijalnom neugodnosti.
Šta je potrebno kako bi priprema djece za školu bila što uspješnija te kako djetetu polazak u školu može biti bezbolan i zabavan?
Priprema djece za školu
Polazak u školu ne utiče samo na djecu, već i na njihovu porodicu. Rutine se mijenjaju i mnogi roditelji, uz svoje svakodnevne poslovne obaveze, dane provode u brizi kako će se njihova djeca snaći u novoj školskoj godini. Ako se djeca uspješno prilagode, roditelji se mogu opustiti i uživati u osjećaju uspjeha i radosti.
Ali, ako je polazak u školu težak, briga postaje izražajna, a neki roditelji postaju toliko tjeskobni i uplašeni oko škole da taj strah i uznemirenost prenose i na dijete. Unatoč tome, početak školske godine roditeljima nudi bezbroj mogućnosti kojima svojoj djeci mogu olakšati polazak u školu i u novu školsku godinu.
1. Komunikacija
Najvažnije sredstvo u rješavanju mnogih problema je upravo kvalitetna komunikacija. Osim šta može uvelike pomoći djetetu i roditelju s prilagodbom na novu školsku godinu, dobra i kvalitetna komunikacija je važna i za upravljanje stresnim situacijama s kojima će se djeca i roditelji vjerojatno susresti tokom školske godine. Zbog toga, održavanje komunikacije je ključno u procesu pripreme za školu.
Djeca bi sa svojim roditeljima trebala moći slobodno razgovarati o svojim nadama i razočarenjima, uspjesima i neuspjesima, radostima i strepnjama, te brojnim drugim problemima. Roditelji bi trebali djetetu odgovoriti bez prigovaranja, kritikovanja i tjeskobe, zato što na taj način djetetu ulijevaju sigurnost i pouzdanje da s njima može biti potpuno iskreno. Mirno prihvaćanje djetetovih osjećaja i briga otvara roditeljima put prema uspješnijoj komunikaciji i boljoj prilagodbi na školu.
Imajte na umu da je izgradnja kvalitetne komunikacije s djetetom dugotrajan proces koji traje godinama. Kada je u pitanju početak školske godine, roditelji bi trebali već krajem ljeta, odnosno nekoliko sedmica prije početka školske godine, započeti razgovor o školi i mogućim stresovima i brigama koje djecu muče. Bilo bi dobro pitati djecu o tome šta očekuju od škole u narednoj godini, čemu se raduju, a čega se boje. Bitno je na vrijeme započeti s pripremom za školu, ali smireno i polako, tako da djeca imaju dovoljno vremena za prilagođavanje.
2. Dobne razlike
S obzirom na to da u školi provedemo najveći dio svojeg odrastanja, dobne razlike igraju važnu ulogu u pripremi za školu, ali i u samoj komunikaciji. S malom djecom je lakše komunicirati postavljanjem jednostavnijih pitanja i usmjeravanjem na prijatelje i učitelje. S adolescentima se preporučuje biti oprezan, odnosno bez nametljivih i naglih pokušaja komunikacije.
Vrijeme ranog puberteta kod tinejdžera može rezultirati različitim promjenama u mišljenju i ponašanju, zbog čega je nužno imati dovoljno strpljenja oko uspostavljanja komunikacije. Pritom bi se trebalo usmjeriti na naglašavanje njihovih snaga i vrlina, te izbjegavati kritikovanjr i direktno prigovaranje zato što može rezultirati zatvaranjem u sebe i gubitkom povjerenja.
Međutim, kasna adolescencija pruža mogućnost direktne i zrelije komunikacije s djecom. Ako dobro poznajete svoje dijete, vrlo jednostavno ćete moći procijeniti na koji način s njima možete komunicirati, ali uzmite u obzir da je za sve potrebno vrijeme i strpljenje.
3. Školsko iskustvo
Priprema za školu nije ista kod djece koja tek polaze u školu, kao ni kod djece koja su već maturanti. Školsko iskustvo uvelike ovisi o samom procesu pripreme. Djeca koja tek polaze u školu suočavaju se s upoznavanjem novih ljudi, susretanjem s mnoštvom nepoznatih stvari i pojava te promjenama cijelog životnog ritma. Osim za cjelodnevnu i bezbrižnu igru s vršnjacima, djecu treba pripremiti na poštivanje novih pravila, rasporeda i obaveza te učenje odgovornosti za izvršavanje dodijeljenih zadataka. Djeca koja su već u višim razredima suočavaju se s akademskim izazovima i postignućima te složenim društvenim odnosima s vršnjacima i učiteljima.
4. Suočavanje sa stresnim situacijama
Počeci novih iskustava često su teški, bilo da je riječ o školi, poslu, novim odnosima ili aktivnostima. Sasvim je normalno da postoje strahovi i razočaranja, ali zato trebamo vjerovati u djetetovu sposobnost nošenja s takvim situacijama jer to predstavlja temelj za rješavanje svih budućih stresnih situacija. Povjerenje koje roditelji mogu pružiti djetetu u takvim situacijama odnosi se na suočavanje, a ne na zaštitu.
Drugim riječima, bolje je razgovarati s djetetom o tome kako se može nositi sa stresnom situacijom te ga edukovati kako se suočiti s određenim školskim izazovima i problemima, nego to raditi umjesto njih. Učenje djece o tome kako se nositi sa stresom osposobljava ih za suočavanje s takvim situacijama, šta je dugoročno puno korisnije za rješavanje njihovih problema u budućnosti.
Uzmite u obzir da će dijete tokom školovanja doživjeti mnogo stresnih situacija, ali doživljavanje samog stresa ovisi upravo o djetetovoj percepciji istog. Roditeljske reakcije u takvim situacijama igraju važnu ulogu. Ako roditelji na svaku sitnicu reaguju burno i uznemireno, vjerovatno će i dijete takve situacije doživljavati mnogo negativnije nego što one zaista jesu.
5. Saradnja s učiteljima
Učitelji sudjeluju u odgoju djece isto kao i roditelji te bi trebali brinuti o dobrobiti djece jednako kao i sami roditelji. Redoviti razgovori s učiteljima o tome kako se djeca osjećaju, ponašaju i razmišljaju te slušanje učiteljskih perspektiva i angažiranje njihove pomoći kada je to potrebno igra važnu ulogu u djetetovoj prilagodbi na školu.
Uzmite u obzir da učitelji često provedu s djecom više vremena nego vi te da ipak neke djetetove reakcije lakše uočavaju. Stoga jednostavno možemo zaključiti da samo u saradnji s učiteljima možete uticati na uspješniju prilagodbu djeteta i njegovu dobrobit.
6. Vjerujte u svoju djecu!
Roditelji ponekad, zbog dobrih namjera, rade potpuno krive stvari u pripremi djece za školu. Želeći ih zaštititi od stresa i neugodnosti, ne dopuštaju im da se uče samostalnom i odgovornom ponašanju. Iako je uvijek potrebno imati određenu razinu nadzora nad djetetovim ponašanjem, osiguravanje prostora i slobode ih dugoročno uči reagovanju i suočavanju s problematičnim situacijama.
