U Kulturnom centru Medžlisa Islamske zajednice Čapljina, na Vrhovniku, u nedjelju, 23. augusta 2026. godine, predstavljen je dokumentarni film “Opličići, selo koje pamti”, autora Mensuda Medara, te otvorena izložba fotografija “Opličići 1998”.
Fotografije predstavljene na izložbi potječu iz arhiva Fond-Počitelj, a nastale su u periodu povratka Bošnjaka na područje Dubravske visoravni.
Program, koji je organizirao BZK Čapljina, upriličen je povodom obilježavanja 28 godina od povratka u Opličiće. Protjerani Bošnjaci kolektivno su se na svoja ratom uništena ognjišta vratili 21. augusta 1998. godine.
Film i izložba predstavljaju doprinos kulturi sjećanja na period povratka i obnovu života nakon ratnog progona i razaranja.
Ratni komandant 42. brdske brigade Esad Šejtanić kazao je da je kultura sjećanja posebno važna za područja na kojima su Bošnjaci tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu doživjeli progon i etničko čišćenje.
– I ono što je vrlo bitno, da progon i etničko čišćenje koje su Bošnjaci doživjeli od 4. do 9. augusta ’93. godine nije ih pokolebalo da se vrate ponovo na svoja ognjišta kad su se stvorili prvi iole uslovi u Bosni i Hercegovini. I možda smo i jedni od glavnih nosilaca bili tog masovnijeg povratka na svim ostalim područjima, jer smo utrli put i pokazali šta znači volja i želja ljudi da se vrate na svoja ognjišta – kazao je Šejtanić.
On je naglasio da ovakve manifestacije trebaju posebno mladim generacijama približiti iskustvo bošnjačkog naroda tokom rata, ali i njegovu istrajnost u obnovi života nakon povratka.
– Život je pobijedio bez obzira koliko smo i materijalno i duhovno uništavani, ali ostaje trajno, da tako kažem, urezano u sjećanje ljudi, djece, žena, staraca, jedna bestijalnost politika koje su provodile to etničko čišćenje, vizavi nekih većih ciljeva koji se, na njihovu žalost, ostvarili niti će se ikad ostvariti. Ja sam u to uvjeren – rekao je Šejtanić.
Jedno od važnijih svjedočanstava procesa povratka predstavljaju fotografije nastale neposredno nakon povratka. Autorica fotografija Emina Škrbo pojasnila je da su fotografije prvobitno nastajale s konkretnom svrhom, dokumentiranja stanja objekata kako bi potencijalnim donatorima i humanitarnim organizacijama omogućile procjenu potreba za obnovom.
Fotografije su nastajale od aprila 1998. godine pa sve do kraja godine, kada je završen proces povratka u posljednja sela.
– Teško mi je pričati o zgarištima na koja smo nailazili. Nije jednostavno bilo uzeti kuću u kojoj znate da je sretno živjela porodica, a dolazite na zgarište gdje nemate ni vrata, ni prozora, ni greda – prisjetila se Škrbo.
Dodala je da fotografije danas imaju posebnu vrijednost za mlađe generacije, jer svjedoče o tome kroz šta su prošli ljudi koji su se vratili i kako je počela obnova naselja.
– Zato postoje dokumenti za mlađe generacije da znaju šta je bilo, da ti velelijepi objekti koji su sada u našim naseljima nisu tek tako nikli. To je počelo od nekakvih nužnih smještaja gdje su se ljudi vraćali i čekali donacije humanitarnih organizacija koje su po svojim standardima obnavljali dio objekta zavisno od broja članova u domaćinstvu – kazala je Škrbo.
Do 2000. godine na područje Dubrava vratilo se oko 990 bošnjačkih porodica, dok je obnovljeno oko 506 objekata.
Škrbo smatra da bi fotografije nastale tokom prvih godina povratka trebalo objediniti u fotomonografiju koja bi trajno dokumentirala ovaj period.
Brojna publika koja je prisustvovala programu imala je priliku kroz film i fotografije ponovo se podsjetiti na težak put povratka Bošnjaka na Dubravsku visoravan, ali i na istrajnost kojom je nakon ratnog razaranja obnovljen život u Opličićima i drugim povratničkim naseljima na području Čapljine.
(Hasan Eminović/Preporod.info)
