Novi Zeland krenuo je putem sve većeg broja država koje pokušavaju zaštititi djecu od štetnog utjecaja društvenih mreža. Vlada predlaže zabranu korištenja društvenih mreža za mlađe od 16 godina, uz mogućnost ogromnih kazni za platforme koje zakon ne budu poštovale.
I dok se tamo raspravlja kako zaštititi djecu, kod nas se još uvijek ponašamo kao da problem ne postoji.
Telefon je mnogoj djeci postao igračka, dadilja, zabava i najbolji prijatelj. Dijete tek progovori, a već zna koristiti ekran. Dosadno mu je – telefon. Plače – telefon. Treba jesti – telefon. Treba spavati – opet telefon.
A onda se pitamo zašto djeca sve teže drže pažnju, zašto im je stvarni život dosadan i zašto bez ekrana ne znaju šta bi sa sobom.
Ne trebamo biti protiv tehnologije. Trebamo biti protiv toga da tehnologija odgaja našu djecu.
Ako države širom svijeta počinju ograničavati društvene mreže za djecu, možda je vrijeme da i mi ozbiljno razgovaramo o tome koliko su naša djeca izložena ekranima – i šta gledaju dok mi mislimo da su „samo na telefonu“.
Jer pitanje više nije koriste li djeca telefone.
Pitanje je: ko odgaja našu djecu – roditelji ili algoritmi?
Glasstoca.ba
