Piše: Portal Glas Stoca
Na današnji dan, 6. augusta 1993. godine, jedinice Samostalnog bataljona Drežnica uspješno su odbile jedan od najžešćih napada HVO-a i HV-a na prostor Gornje Drežnice, čime su spriječile pokušaj spajanja neprijateljskih snaga iz pravca Grabovice, Goranca i Posušja te odbranile ovaj važan prostor u srcu Hercegovine.
Napad je uslijedio nakon što HVO nije uspio zauzeti Drežnicu u maju iste godine, te je početkom augusta intenzivirao planove za novi napad iz pravca Posušja – Rakitno. Pripreme su uključivale izviđačke misije, diverzantske upade, artiljerijsku pripremu i zarobljavanje civila iz Mostara s ciljem ucjene i razmjene.
U jutarnjim satima 6. augusta otpočelo je snažno artiljerijsko i tenkovsko bombardovanje naselja, uključujući džamiju i školu u G. Drežnici. Posebnu brutalnost pokazali su napadači koristeći i protubrodske mine. Nakon pripreme, krenuo je pješadijski napad na pravcu Bare – Javorak u kojem su učestvovale brigade iz Posušja, Tomislavgrada i specijalne jedinice HV-a, predvođene poručnikom Tomislavom Lukačevićem.
Iako brojčano i tehnički nadjačani, dvadesetak boraca iz Drežnice uspjelo je nakon gotovo dvosatne borbe odbiti napad. Ključni trenutak desio se kada je poginuo zapovjednik napada Lukačević. Kod njega je pronađena zapovijed sa detaljnim planovima napada koji su uključivali paljenje sela i prodor tenkova s ciljem potpune okupacije Drežnice.
Kada je komandant bataljona Drežnica putem radio-veze poslao poruku: “Riba je na suhom”, jasno dajući do znanja da je „glavna riba“ – zapovjednik specijalne jedinice – pod njihovom kontrolom, uslijedila je tišina na svim frekvencijama. General Glasnović potom naređuje povlačenje snaga i prekid napada.
Ubrzo su pristigle i dodatne jedinice ARBiH, linije su ojačane i od tog dana pa do kraja rata nisu pomjerane.
Bataljon Drežnica, iako odsječen od matičnih jedinica ARBiH, sa minimalnim zalihama hrane i municije, izdržao je višemjesečne napade i slomio planove o uspostavi tzv. HR HB. Ova bitka ostaje simbol herojstva, odlučnosti i uspješne odbrane domovine.
Za poginulog poručnika HV-a Tomislava Lukačevića, koji je posthumno odlikovan i unaprijeđen, škola u njegovom rodnom mjestu Brezovici danas nosi njegovo ime. Njegovi posmrtni ostaci razmijenjeni su nakon Washingtonskog sporazuma za tijelo šehida Ramiza Mujića, majora ARBiH, ubijenog u HVO-ovom logoru u Mostaru.
Portal Glas Stoca





