Nekrolog taštom misliocu kojemu je Crkva bila toliko važna da ju je uvijek želio poboljšati
Hans Küng je imao barem jednu slabost. Nju su vjerovatno prepoznali svi koji su imali priliku neposredno razgovarati sa velikim teologom katoličke crkve. Otkrivala se u njegovim riječima, bez ikakve dileme. A ponekad se činila tako pretjerana da bi opet postala zabavna i pomalo šarmantna. Očitovala se i u njegovom okruženju pa se postavljalo pitanje da li je Küng doista u svom vrtu postavio sebi bistu?
Küng je bio izuzetno poznat po svojoj taštini pa je u različitim verzijama prepričavan jedan vic koji ide otprilike ovako: Jednog dana se na vratima Küngove kuće u Tübingenu pojave tri kardinala. On im otvori, a kardinali mu rekoše: „Odlučeno je – bit ćeš papa!“ Küng na trenutak oklijevaše pa odgovori: “Hvala vam, ali ne pristajem, jer budem li papa, neću više biti nezabludiv.”
Nezabludivost pape – dogmu rimokatoličke crkve Küng je desetljećima neprestano napadao: oštrog jezika i uvijek s najboljim teološkim, crkvenim i egzegetskim argumentima. Dugo godina niko mu nije bio ozbiljno dorastao u njegovom području, teologiji.
Doživjeti Künga, pa čak i u njegovim poznim godinama, kako preskače naprijed-nazad između grčkog, latinskog i hebrejskog, kako iz rukava izvlači argumente i brzo ulazi u kristalno jasnu raspravu o Pavlu, zatim o Kantu, pa opet ubacuje anegdotu o papi iz petog stoljeća, te o nekom susretu s Drugog vatikanskog koncila, i sve to ne primjećuje samo u prolazu, već doslovno oblikuje – sve ovo vam je moglo oduzimati dah.
Uz njegovo znanje i inteligenciju, prispjela je ogromna hrabrost da se cijeli život javno bori protiv crkvenih doktrina i tradicija na čije promjene se moglo isključivo gledati sa skepsom.
Küng nije htio ostati samo na tome, preuzimao je odgovornost kad god je to bilo potrebno. Za njega je ovo bila notorno herojska priča o usponu i padu, i opet o usponu i padu. Ustajte iznova i iznova, nikad ne odustajte.
Rođen 1928. u švicarskom Surseeu, Hans Küng je u početku bio svojevrsno čudo od djeteta u domenu teologije. Zaređen je za svećenika u 26. godini i već je u svojoj 32. godini bio profesor teologije u Tübingenu. Važno razdoblje u njegovom životu bilo je od 1962. do 1965. godine: Papa Ivan XXIII. imenovao ga je za jednog od službenih teologa Drugog vatikanskog koncila, koji je našao svoje mjesto u povijesti kao sabor koji je modernizovao rimokatoličku crkvu.
Još i tada se Küng usudio baviti najkontroverznijim temama u katoličkoj teologiji. To su teme koje i dan danas uzrokuju žestoke rasprave u svjetskoj crkvi: prestanak obaveznog celibata, zaređivanje žena, više demokratije u crkvi te, naravno, ozbiljan ekumenski pokret koji se ne zadovoljava samo kompromisima.
Poseban odnos se razvijao između Künga i Josepha Ratzingera, koji će kasnije postati papa Benedikt XVI. Na pomenutom koncilu su im se obojici divili, a kako su tada bili izuzetno mladi, nazvani su “teolozima tinejdžerima”. Nekoliko godina su zajedno predavali u Tübingenu, prije nego što će Ratzinger postati konkurent Küngu, potom protivnik a onda skoro i neprijatelj.
Protokom godina oblikovali su crkvu na sasvim različite načine: jedan na samom vrhu, drugi gotovo na dnu, iako s odgovarajućim rezonantnim prostorom.
Dok je Ratzinger usponom u crkvenoj hijerarhiji postajao konformist i sve više reakcionaran, Küng se radikalizirao na sebi svojstven način: govorio je ono što je želio, a što se Rimu posve sigurno nije moglo dopadati. Važni teolozi i biskupi su ga dugo podržavali jer su se divili njegovim mislima i briljantnom načinu izražavanja, ali je onda 1978. godine za papu izabran Ivan Pavao II. koji je u Crkvi inicirao neviđeni „povratak na staro“. 1979. godine Küngu je povučena nastavna licenca.
Ratzinger, od 1982. godine poglavar Kongregacije za nauk vjere u Rimu, a time i najviši čuvar vjere u Crkvi, za svog starog kolegu profesora nije učinio gotovo ništa, barem ništa što bi se javno obznanilo.
Küng se pomirio s izbacivanjem iz službene teologije a Univerzitet u Tübingenu obezbijedio mu je mjesto profesora ekumenske teologije neovisno o fakultetu. Sa ovog mjesta, a posebno dok je predsjedavao Weltethos Fondacijom u Tübingenu od 1995. godine, Küng je objavljivao nove knjige u stilu dominantnog svjetskog prvaka.
Popis njegovih publikacija naprosto je beskrajan. Utjecaj njegovih djela bio je i jeste neizmjeran. Čak je i britanski premijer Tony Blair posjetio Künga 2000. godine na Neckaru. Ideja globalnog etičkog projekta da nema mira bez mira između religija jednostavna je koliko i istinita – i dalekovidna. Ovo je rečeno mnogo prije 11. septembra, puno prije brojnih progona koji su rezultat religioznih sukoba diljem svijeta.
Kao dva starca već, Küng i Ratzinger susreli su se u papinskoj ljetnoj rezidenciji Castel Gandolfo 2005. godine, u trenutku kad je Ratzinger tek postao papa. Teško da se može govoriti o njihovom pomirenju, ali Küng nakon toga barem više nije tako žestoko napadao svog najdražeg neprijatelja.
Za godina Benediktovog papinstva, u svom prostranom i svijetlom uredu u Tübingenu, Küng nije rekao puno dobra o aktuelnom papi i njegovoj spremnosti za reformu crkve.
„Ne možemo uvijek čekati sljedećeg, moramo vidjeti šta sada možemo postići“, govorio je Küng. Uprkos tome, nikada nije bio za ukidanje papinstva. Uvijek je zagovarao evangelistički orijentisano papinstvo kao službu koja bi imala ekumensku funkciju. Papa kao sluga ili glasnogovornik jedinstva čitavog kršćanstva u svoj njegovoj raznolikosti i svim konfesijama, bila je Küngova vizija.
Nepokolebljivi propitivač, tvrdoglavi, briljantni teolog je umro. Posljednjih godina slijede ga brojni važni umovi velikih godina reforme u Rimskoj crkvi: kardinal Karl Lehmann, Johann Baptist Metz, Ernesto Cardenal, a odnedavno im se pridružila drska i pametna Uta Ranke Heinemann.
Na sastanku u Tübingenu 2010. godine, tada već 83-godišnjak, Küng je rekao: „Nemam doduše dokaze, ali imam veoma dobre razloge zašto sam uvjeren da moj život naprosto ne odlazi u nigdje, baš kao što ni kosmos iz ničega ne može doći. Već da umirem uranjajući u prvu i posljednju stvarnost koju nazivamo Bogom.”
To bi mu trebalo poželjeti. Pavle kaže: „Doista, sada gledamo kroz ogledalo u zagonetki, a tada – licem u lice“. Hans Küng će sada imati odgovor na sva svoja pitanja.
Philipp Gessler, Spiege
Sa njemačkog preveo M. H.
