Podgradska ćuprija je prvi stolački most koji iz Mostara stiže u grad. Pretpostavlja se da je nastala početkom 18. stoljeća. Most je bio vrlo lijep i smatran je najljepšim mostom u stolačkoj čaršiji. Bio je vitak i graciozan. Most je obnovljen 1898. godine, zbog popravaka i proširenja (proširenja) djelomično je izgubio svoju ljepotu i eleganciju. Podzemni most ima dva lučna otvora različitih veličina koji se oslanjaju na stup u rijeci. Različiti raspon i visina lučnih otvora daju mostu osnovni asimetrični oblik. Stup ima trokutasti uzvodni kraj. Ovaj most povezan je i sa zanimljivim objektima koji se nalaze u njegovoj okolici. Iznad njega je prekrasna panorama starog grada koja djeluje kao kulisa. Oko mosta se nalaze kafići, dućani, mlin i džamija.
Kad čovjek uđe u čaršiju preko tog mosta, zadivi se njegovom čarobnom ljepotom. Postoje mnoge predaje i legende, a jedna od njih je ona o mladiću koji je namjeravao posjetiti Stolac. Prije polaska otac ga je savjetovao: Čuvaj se sine, kad uđeš u Stolac, ne oslijepiš. Druga predaja govori o znamenitom stolačkom begu Mehmed-begu Rizvanbegoviću, sinu Zulfikara, stolačkog kapetana. Mehmed-beg je bio prvi i jedini hutovski kapetan, a Safvet-beg Bašagić ga ubraja među znamenite Bošnjake i Hercegovce u Turskoj carevini. U narodu je bio poznat kao Hadžibeg ili Hadžun. Bio je prgav kao mladić i sukobio se s ocem i bratom te otišao u svijet. Čuo je za zemljaka Ahmedpašu Jezara koji je tada vladao u Siriji, otišao je tamo i pridružio se njegovoj pratnji. Ahmet-paša Džezar imao je presudan utjecaj na formiranje Mehmedbegove ličnosti. Ahmed-paša Džezar je bio porijeklom iz Hercegovine, po mjestu rođenja bliski susjed Mehmed-bega, rođen u Fatnici, mjestu između Stoca i Bileće, odlikovao se viteštvom i ratničkom vještinom kada je vladar jedne pokrajine u Siriji Ahmed-paša Džezar zatražio njegovi službenici da mu izrade plan utvrđenja: kula i tvrđava oko njegove pokrajine, i obećao velike nagrade. Kada je taj vladar odabrao najbolji plan i pozvao onoga koji ga je gradio da ga nagradi, pred njega je stao nepoznat čovjek – stranac i rekao da je on napravio taj plan. -A ti, tko si ti? – upitao je vladar. Ovaj mu odgovori da je iz daleke zemlje, da je iz Hercegovine, da je iz Stoca. Vladar mu nije vjerovao i počeo ga je ispitivati: Koja rijeka teče kroz Stolac? – Bregava! odgovorio je Stočanin. – Što ima na lijevoj obali Bregave gdje izlazi iz Stoca? – ima stara smokva! – Ima li na toj staroj smokvi grana koja ide ustranu? – upitao je vladar. – Ima – odgovorio je Stočanin. – Ljuljaju li se djeca na toj grani? – Ljuljaju se! – I ja sam se kao dijete ljuljao. Vjerujem da si iz Stoca. I ja sam iz Stoca. I mogu ti reći ovo: napravio si najbolji plan, pametniji si od mene. Nagradit ću te i narediti ti da odmah napustiš moju zemlju. Ne možemo nas dvoje – iz te branše, u istoj državi. Tko tu zamahne, daleko skoči! Ova legenda nastala je, kažu stari Stočani, uz podgradski most na smokvi koja je iznikla iz starih zidova mosta.
