Stolac – 27. maj 2025.- U sjeni hercegovačkih brda, uz bistre vode Bregave, živi čovjek čije ime već decenijama izaziva poštovanje, ali i sjetu. Mehmed Dizdar Benca – bivši političar, policajac, logoraš, profesor književnosti i autor knjiga koje su postale hronike jednog grada i jednog naroda. Njegov život je mozaik hrabrosti, intelekta i nepokolebljive ljubavi prema zavičaju – Stocu, nekadašnjem biseru Mediterana.
Mehmed Dizdar nije samo svjedok burnih vremena, on je njihov tihi hroničar. U svojim knjigama “Suđeni Stolac” i “Stolac – virtualni zavičaj”, kroz lirski i dokumentaristički ton, piše o izgubljenim sudbinama, o razaranju ljepote, ali i o nepokolebljivoj volji da se život obnovi na vlastitom ognjištu. Njegove riječi su i svjedočanstvo i opomena.

Nekada vođa naroda protjeranog iz vlastitih domova, Dizdar je bio među prvima koji su se vratili. Njegova odluka da ostane uz svoj grad, čak i kada su mnogi okretali glavu, bila je znak otpora zaboravu. U logoraškom kartonu piše da je u kazamatima HVO-a proveo 333 dana i noći – gotovo cijelu godinu. Ali više od broja dana, govori način na koji je taj period oblikovao njegov pogled na svijet i ljude.
„Stolac nije samo grad, to je osjećanje,“ kaže Mehmed. „Onaj ko ga jednom ponese u duši, ne može ga nikada zaboraviti. A kada ga izgubi, ne može ga nikad prestati tražiti.“
I danas, kao umirovljeni profesor književnosti, aktivno piše i neumorno govori o potrebi da se Stolac ponovo digne – ne samo u fizičkom, već i u duhovnom i kulturnom smislu. Njegova poruka je jasna: nema napretka bez istine, a istina se mora govoriti i kada je najteža.
U vremenu kada se mnogi zadovoljavaju zaboravom, Mehmed Dizdar Benca ostaje savjest Stoca. Njegova riječ, kao i njegov primjer, svijetli su podsjetnik da se dostojanstvo ne mjeri titulama, već snagom da se ostane čovjek – i kada je najteže.
Stolac možda još nije vratio sjaj koji je imao, ali dok ima ljudi poput Mehmeda, nada za njegov preporod ne gubi smisao. Jer, kako sam često kaže: „Stolac nije pao. On samo čeka da ga pogledamo srcem.“





