Boja naših očiju zapravo se mijenja sve dok ne napunimo tri godine. Ipak, nemoguće je da one budu sasvim crne.
Nekad se tako čini zbog osvjetljenja, zbog odsjaja odjeće ili sočiva, ali potpuno crnih očiju nema, i to iz više razloga.
Sve je u genima
Postoji oko 16 različitih gena koji su odgovorni za boju naših očiju. A dva su najbitnija – HERC2 i OCA2 geni. Oni fino određuju boju očiju kroz količinu melanina prisutnog u irisu, pišu na sajtu Bright Side.
Te boje su u najrazličitijim nijansama, od plave do sive, ali najtamnija moguća boja je vrlo tamnosmeđa, a ne crna.
Plakali bismo sve vrijeme
Objekti koji su crni upijaju više svjetlosti, a prekomjerna svjetlost i energija koju apsorbuje pretvaraju se u toplotnu energiju. To znači da bismo, u slučaju da imamo crne oči, plakali non-stop kako bi oči bile dovoljno vlažne, a ne stalno suhe.
UV zraci bi oštetili oči
Također bismo teško izašli napolje usred bijela dana da imamo crne oči zbog sunčevih UV zraka. Crni predmeti njih više apsobrbuju od onih drugih boja, a dugotrajno izlaganje UV svjetlu može da pogorša zdravlje naših očiju i da izazove probleme poput katarakte ili raka kože. Zahvaljujući genetskom sastavu, melanin koji daje boju irisu, štiti nas od ultraljubičastog svjetla. Studije pokazuju da melanin može da uništi preko 99, 9 odsto UV zračenja koje apsorbuje, štiteći naše oči od oštećenja uslijed izlaganja suncu.
Nova.rs





