.. Ali ne samo da su džamije ćilimima prostrte, nego ćeš i u privatnim kućama naših, pa i siromašnih muslimana naći lijepih i velikih ćilima i baš ti ćilimi ugodno se dojimlju stranca, koji prvi put ulazi u muslimansku kuću ili bogomolju.
‘Zanimljivo je pitanje’, veli neki pisac ‘odakle je došla umjetnost tkanja ćilima u Bosnu? Je li se ona razvila iz primitivnih početaka tekstilne vještine, koju nalazimo kod u Slavena, pa i u Bosni, ili je ona ušla putem tuđe kulture., koja si je prokrčila put u Bosnu?’
On sam sebi odgovara i dolazi do zaključka, da je tkanje ćilima po svoj prilici prešlo sa istoka, sa islamom u Bosnu.
A zašto? Zato, jer ćeš na istoku naći u svakoj kući ćilime, pa i u najsiromašnijih, dok na zapadu imaju ćilime samo bogataši; sirotinja za njih ni ne zna.
‘Sudimo i po tom’, veli isti pisac ‘ da su ćilimi prešli sa islamom u Bosnu, jer svaki musliman ili muslimanka, kada klanja, valja da prostre pustekiju ili serdžadu i da se na njoj Bogu moli. Ćilimi što se i danas tku u Bosni, tku se po uzoru istih istočnih tkanina, koje i u Bosni nalazimo.
Da je industrija ćilima sa istoka prešla u Bosnu, vidi se i po tom, što je ta grana tekstilne industrije još i danas vrlo razvijena u onim zemljama, kojima su zapovijedali Osmanlije: u onim zemljama, u kojima nijesu Osmanlije vladali, industrija je ćilima vrlo neznatna.
Malo po malo razvila se je industrija ćilima u cijeloj zemlji, kao kućni obrt, pa bi čovjek, koji ne bi znao, da je ta grana tekstilne industrije prešla od Osmanlija, mislio, da joj je sijelo u Bosni, a ne na istoku.
glasstoca.ba
