Stolačka Pleh-muzika, Gradska limena glazba/muzika Stolac, a danas Gradski orkestar –
Stolac, oformljen je 1931 godine. Od samog početka svog djelovanja, orkestar je postao jedan
od simbola grada i bio njegov uspješan predstavnik širom bivše Jugoslavije .
Kao i danas, orkestar je u svom članstvu imao muzičare svih socijalnih, starosnih i gender
kategorija.
Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog vijeka u svojim aktivnostima, članovi
orkestra su imali jazz band, pop-rock sastave i orkestar narodne muzike. Ogroman je broj
ljudi koji su svoju muzičku pismenost dobili zahvaljujući svom članstvu u nekoj od sekcija
Orkestra, a Stolac je kao čaršija prednjačio u mnogim segmentima prodora novih ideja u
muzičkom svijetu, što je našem bajkovitom gradu davalo štih kulturne zajednice.
Ratno ludilo zatrlo je svaki trag o postojanju Orkestra jer su prostorije koje je koristio
devastirane, a sav fundus skupocjenih instrumenata prodan u staro željezo. Nekadašnji Dom
kulture je „privatiziran“, a jedna lijepa priča je ostala živjeti u sjećanjima Stočana i njihovih
muzičara.
Bi šta bi. Što bi rekli vladari dunjaluka: ”Step by step.”
Ljudi su se nakon rata počeli vraćati u svoj grad i na krhotinama prošlosti pokušavali graditi
sadašnjost s vjerom u budućnost.
Od starih muzičara iz orkestra i prijatelja orkestra potekla je inicijativa da se orkestar
ponovo okupi, animira djecu i omladinu i pokuša barem djelomično vratiti stari sjaj. U
četvrtom mjesecu 2006. godine održana je obnoviteljska skupština Udruženja građana
”Gradska limena glazba/muzika Stolac”.
Prve probe održavane su u prostorijama preduzeća „El-GO“ u Stocu u vlasništvu prvog poslijeratnog predsjednika orkestra rah. Jusufa Elezovića.
Ekipa muzičara s iskustvom od prije rata, zajedno s djecom, nerijetko i vlastitom, uspjela je
pod vodstvom kapelnika rah. Alice Jakirovića svirati prvomajsku budnicu 2007. godine što je
bila udarna vijest na programu BHT te večeri. Kako je rastao fundus instrumenata (sakupljani
od prijatelja širom Europe: od Norveške, Francuske, Njemačke, Engleske…) rastao je i kvalitet
repertoara.
Pod vodstvom prof. Zvonke Kneževića, uz podršku starih muzičara, radilo se uporno i do te mjere entuzijastično, da je Orkestar postao jedan od najrespektabilnijih u BiH
i regiji, što ilustruju nastupi Orkestra širom Bosne i Hercegovine i regije.
Rejting Orkestra konstantno raste pa nastupa 8 (osam) puta na prijemima za diplomatski kor u Sarajevu na poziv ambasade Kraljevine Norveške, Švicarske ambasade, Baščaršijskim
noćima, Danima Europskog naslijeđa, Kids festivalu, SFF-u, Večernjakovom pečatu,
maškarama u Čapljini, Bijeljini, Travniku, Zenici, Bugojnu, Brčkom, Bihaću i mnogim drugim
mjestima i značajnim manifestacijama u BiH.
Orkestar je gostovao na festivalu „Castelon de la Spania“ u Španiji, višekratno u Hrvatskoj;
Svjetski dan muzike u Splitu, Trampeta Narona u Metkoviću, maškarama, na Danima mimoze
u Herceg Novom, otvaranju ljetne sezone u Budvi (crna Gora), sa Papirosen u Francuskoj itd.
Orkestar je kao prvi i do dan danas jedini amaterski orkestar na svijetu koji je intonirao
himne pred početak utakmice u organizaciji Svjetske fudbalske federacije (Bosna i
Hercegovina:Grčka 22.3. 2013. u Zenici).
Usput rečeno, za Zenicu i Španiju smo se pripremali u podrumu porodične kuće dr. Senada
Mehmedbašića koji nas je velikodušno pustio u svoju kuću kad smo praktično bili na ulici. O
nama su snimane reportaže i dokumentarni filmovi za Norvešku, Švedsku, Francusku – BH1 ,
FTV i RTRS.
Umjetnički fotograf svjetskog renomea, Milomir Kovačević Strašni napravio je „ Oda de la
Jolie„ izložbu o našem orkestru koja je višekratno postavljana u Parizu, Sarajevu, Zagrebu i
Stocu, CIN Sarajevo je nagrađen od UNICEF-a za dokumentarni film o nama, Futura Mostar i
dokumentarna redakcija FTV su također napravile dokumentarac. Više puta smo gostovali
na BH radiju, Radiju X – Mostar, DW, objavljivana su reportaže u Dnevnom listu,
Oslobođenju, Avazu, Danima, Graciji, Jutarnjem Listu, Aftenposten-u i Slobodnoj Bosni.
Ove godine orkestar obilježava 90 godina postojanja i 15 godina od obnove rada. U tih
petnaest godina, muzičku edukaciju je prošlo više od 250 mladih ljudi, koji su svoj habitus
obogatili ovladavanjem sviranja na barem jednom instrumentu i naučili na grupni rad i
funkcionisanje u orkestru: moramo čuti jedni druge da bi mogli funcionisati kao orkestar.
Orkestar koji širom BiH zovu „oni Stočani što sviraju od Baha do sevdaha“ , čiji se članovi
razlikuju samo po boji tona svojih instrumenata, svakodnevno gradi svoj mikrosvijet, tako da ih realnost koja se dešava izvan zidova avlije Šarića kuće ne sputava, nego im daje vjetar u
leđa da budu još bolji ambasadori kulture svog grada gdje i kad god imaju priliku.
Alen Turković
