Kreševac očima djeteta
Majka ti viče da se čuvaš dubine i ne skačeš vruć u vodu dok ti žuriš prema drugovima. Kod Inat ćuprije se valja dogovoriti s koje ćete strane i često se tu neko zainati pa ne bi gdje većina želi. Na stazi sa ostalom djecom igraš “kako jedan tako svi” i tijelo je crveno od “razbijanja”, jer ne umiješ ponoviti skok. Ovo je kupalište najmlađih i najstarijih Stočana i ponekad odiše sjetom radi onih kojih više nema. Najčešće opet odjekuje smijehom djece i njih što su gore na nebu, jer i oni su djeca. Djeca Stoca!
Kukavac tim očima
Najteže i najljepše je prvih ljetnih dana nogom zakoračiti na rore dok u Kukavcu prelaziš na drugu obalu. Smrznu se stopala. Onda igraš lopte, tabani se isprljaju i umoriš se pa skočiš u Bregavu i sve tako. Na povratku ne bude teško opet preći rore, jer se voda ugrije tokom dana. Sat ne koristiš, jer vrijeme računaš gledajući u Sunce. Kad se ono počne skrivati iza brda, kući se vraćaš. Gladan.
Pjene momačkim očima
Bregava je poput djevojke koja zavede svakog ko se usudi prići. U Pjenama ta djevojka obuče najljepšu haljinu, raspusti mirisne kose i u tebe pogleda očima što su čas plave, čas zelene. Rapsodija čula u mjestu nestvarne ljepote. Djelić dženneta/raja.
Bešir Isaković
