Gornja Duboka
Piše: Mustafa Gerin
Često dok sjedim i gledam u ova brda razmišljam o ljudima koji su živjeli i nama koji i sada živimo u njima. To su čvrsti i jaki ljudi kao i kamen iz tih brda i žilavi kao drenovina iz okolnih šuma. U nizinskim krajevima su ih zvali brđani, a u planinama humljaci. Često bi na raznim teferičima znali okupljeni narod zadiviti svojom snagom jer ovo su oduvijek bila mjesta gdje se preživljavalo od svoga težačkog rada, a taj rad je upravo od njih gradio snažne ljude. Jednom mi je moj rahmetli babo pričao kako je nekoliko njih došlo na teferič. Tu su zatekli nekog lokalnog bukadžiju kako izaziva ko mu smije izaći na mejdan u bacanju kamena sa ramena. U to vrijeme je popularno bilo da tako neki bukadžija buče poput bika kako bi dokazao svoju fizičku snagu. Pošto je njima dosađivao oni su počeli nagovarati jednoga između njih da se takmiči sa njim. Prišao mu je jedan od Gerina i nisam siguran mislim da je u to vrijeme bio oficir u tadašnjoj armiji. Upitao je toga bukadžiju sa kojim se kamenom baca i kada mu je ovaj pokazao taj Gerin mu se šeretski nasmijao i rekao mu da se takvim kamenjem u našem selu djeca takmiče. Zatim se okrenuo oko sebe i ugledao jednu napola srušenu kamenu kuću. Prišao joj je i iz zida uzeo najveći kamen. Stao je na liniju odakle se bacalo i kažu prava je sreća da se na vrijeme razbježao narod koji je stajao ispred jer je toliko daleko bacio taj kamen. Bukadžija se pokunjio i taj dan su brđani bili glavne face na teferiču.
Ova brda su oduvijek bila i granica, a na granici je teško živjeti. Ovdje je granica nekadašnje Primorske i Zetske banovine. Ovdje je granica katastarskih opština Burmazi koja pripada Stocu i katastarske opštine Gleđevci koja je nekada pripadala Ljubinju. Ovdje je granica entiteta FBiH i entiteta RS. Ovdje je granica primorske i kontinentalne klime gdje se sudaraju i sukobljavaju vjetrovi koji pušu sa plavoga mora i vjetrovi koji dolaze sa sivih i natmurenih planina.
Ovdje su isto tako dolazile razne vojske. Jedne su dolazile sa istoka a druge sa zapada. U ovim brdima gradili bi bunkere i utvrđenja i vojevali svoje bitke. Usljed tih bitaka ljudi su bez obzira na vjeru i naciju morali bježati iz tih brda. Nakon toga ponovo bi se vraćali u svoje razrušene domove i uvijek počinjali iz početka. Jer teško ove ljude možeš protjerati iz ovih brda, jer oni su ti ko gorski vukovi – sve što ih vise tjeraš oni su svaki put snažniji i mudriji. Ova brda su njihov dom i zauvijek će ako Bog da i biti!
