Kroz sam razvoj stolačkog kraja možemo posmatrati i svojevrstan razvoj i pratiti historijski tok cijele regije jer upravo je Stolac sa svojom okolinom bio sjecište bitnih društvenih dešavanja koja su imale reperkusije na cijelu regiju pa i šire.
Uvidom u arhivske spise i rezultate dosadašnjih istraživanja na ovim prostorima sa sigurnošću možemo utvrditi kontinuirani život na području današnje opštine Stolac koja seže 13. 000 godina u prošlost.
Jedinstveni dokazi života paleolitskog čovjeka na ovim prostorima pronađeni su sredinom prošlog vijeka 6 kilometara nizvodno od Stoca – u kanjonu Bregave, na uzvisini od 45 m iznad samog korita rijeke.
Pećina ili bolje reći potkopina predstavlja lokalitet pronalaska jednog od najvažnijih otkrića iz pomenute ere tj. pronalaska graviranog crteža u stijeni – najstariji spomenik umjetnosti u Bosni i Hercegovini.
Dio crteža je uništen, kako se pretpostavlja, još u paleolitsko doba. Crtež predstavlja konja napadnutog strelicama što je tipično za regiju mediteranke umjetnosti paleolitskog čovjeka čije gravure sadrže prikaz životinje i znakove i prvi je ovakav pronalazak na istočnoj strani Jadranskog mora te je proglašen nacionalnim spomenikom BiH 2003. godine.
Bitno je pomenuti, prije nego nastavim sa hronologijom razvoja stolačkog kraja, informaciju za svakog putnika namjernika koji ima želju da posjeti pomenutu lokaciju, da će na svom putu do pećine Badanj naići i na deponiju smeća koja sama po sebi predstavlja ekološku bombu jer se naslanja na samo korito rijeke Bregave neposredno prije pećine Badanj.
Ova, u najmanju ruku, katastrofalna odluka stolačkih vlasti ne samo da direktno ugrožava pomenuti lokalitet od nemjerljive važnosti za našu državu i Balkan općenito, nego je i potencijalni izvor zaraze iz zagađenja cijelokupnog donjeg sliva rijeke Bregave i samim tim duboko narušava ionako osjetljivi biodivrzitet hercegovačkog kraja (op.a.).
Neolit, mlađe kameno doba na ovim prostorima počinje oko 7500 godine i traje otprilike do 4000 godine. Osnovna karakteristika ovog perioda se ogleda u primitivnoj zemljoradnji, stočarstvu, izgradnjom trajnih naselja te proizvodnji keramičih proizvoda i oruđa od glačanog kamena.
Ljudska prebivališta iz perioda starijeg neolita evidentirana su u Zelenoj pećini iznad izvora Bune u Blagaju te u Čairima kod Stoca.
Najveći značaj za proučavanje brončanog doba na području Hercegovine ima relativno dobro istraženo naselje na Velikoj gradini u Varvari kod Prozora, sa bogatom arheološkim pronalascima iz svih epoha – od kasnog eneolita do početka željeznog doba. Pri kraju ovog razdoblja formiraju se i najznačajniji narodi na zapadnom Balkanu, od kojih možemo izdvojiti četiri velike grupe: Panoni, Tračani, Dako-Mezi i Iliri.
Specifičnost Hercegovine u mlađe željezno doba je snažna helenizacija, posebno u dijelu od Stoca do Donje Neretve. U vezi s tim, najveću ulogu imao je prodor grčke civilizacije prema sjeveru i formiranju grčkih kolonija i trgovačkih uporišta. Za sam razvoj Hercegovine poseban značaj imala je Narona (današnji Vid kod Metkovića) potom Daorson smješten na lokalitetu današnjeg sela Ošanjići poviše Stoca.
Nekoliko Ilirskih plemena ostavilo je dubok trag u historiji Hercegovine. Prije svih potrebno je spomenuti jedno od najvećih ilirskih plemena uopće – Ardijejce.
Njihova etnogeneza počela je na području Gornje Neretve, tačnije na području današnjeg Konjica i šire okoline te u Kalinoviku. Prvu fazu njihovog razvoja obilježili su sukobi sa Autarijatima – drugim velikim ilirskim plemenom.
Oni će se sukobljavati oko slanih izvora, lociranih na području današnje Orahovice, nedaleko od Konjica. Nakon poraza u ovom ratu Ardijejci se postepeno povlače prema jugu, da bi kasnije osnovali Ilirsku državu, jedinu ozbiljnu društveno-političku tvorevinu koji su Iliri formirali u doba svoje samostalnosti.
Drugo značajno pleme sa ovog područja su Daorsi. Oni su u početku zauzimali teritorij sa obje obale Neretve, a kasnije uglavnom na lijevoj obali. Teritorij Daorsa od sjevera prema jugu obuhvatao je: Bijelo Polje, Bišće Polje, Dubrave, Stolac sa okolinom, Ljubinje i dijelove Popova polja.
Njihov plemenski centar nalazio se na Gradini u Ošanjićima kod Stoca. Razvio se pod uticajem helenističke civilizacije i grčke kulture. Na pomenutom lokalitetu se odvijao intenzivan gradski život od IV do I vijeka p.n.e. Najveći procvat grad Daorson je doživio u III i II vijeku p.n.e.
Naselje na Ošanjićima imalo je izgled grada mediteranskog tipa, sa svim obilježjima mediteranske kulture. Tu su se nalazili: gradski trg (agora) javne zgrade, vijećnica, te su pronađeni i ostatci gradske cisterne. Zgrade su bile pokrivene crijepom, a keramika se uvozila iz Grčke i Italije preko Narone. Pronađeno je i 9 novčića kovanih u periodu od 181. do 168. godine p.n.e.
Na njima se, sa jedne strane, nalazi natpis Daorson, napisan grčkim alfabetom, a sa druge strane je prikazana glava boga Hermesa (u grčkoj mitologiji je glasnik bogova, zaštitnik putnika, lopova, pastira, pjesnika, atletičara i trgovaca) i prikaz ilirske lađe. To su ujedno i najstariji kovani novci pronađeni na prostoru Bosne i Hercegovine.
Grad na Ošanjićima uništen je sredinom I vijeka p.n.e. od strane plemena Dalmata. Naime, ovo ratoborno pleme je vršilo pritisak na Daorse dugo vremena, sve dok negdje između 49. i 45. godine p.n.e. nisu teško porazili Daorse i do temelja spalili njihovo utvrđeno naselje – Daorson.
Rimljani su vijekovima, postepeno osvajali naše krajeve. Područije cijele Bosne i Hercegovine konačno će pokoriti 9. godine kada je ugašen Veliki Ilirski ustanak, nakon čega u Hercegovini i susjednim oblastima nastupa dugotrajni period mira (Pax Romana). Nakon stupanja na snagu Pax Romana dolazi do procesa romanizacije. To je kompleksni proces koji se manifestira u davanju rimskog građanstva, gradnji cesta, slanju domaćeg stanovništva u rimsku vojsku, prihvatanju rimske religije kulture i običaja.
Hercegovina se od 27 godine p.n.e. nalazila u sastavu rimske provincije Ilirik, a kasnije i rimske provincije Dalmacije sa sjedištem u Saloni (današnji Solin kod Splita). Od 9. pa do 283. godine provincijom Dalmacijom su upravljali guverneri, koji su ujedno bili i vojni i civilni namjesnici. Svojom aktivnošću posebno se istakao Publije Kornelije Dolabela (14.-20.g.) koji je organizovao izgradnju cesta od Salone prema unutrašnjosti zemlje te uz jadransku obalu. Za nas je posebno važna cesta koja je išla od Narone prema Sarajevskom polju.
Uporedo sa izgradnjom cesta Rimljani su gradili i naselja. Jasno su definisana različita naselja koja su podizali; od putnih stanica, pravnih centara za regiju, te onih vezanih za mineralne vode i rudarstvo. Život u gradskim naseljima se odvijao po rimskim običajima i zakonima. Na čelu gradske uprave bila su dva službenika (duoviri) uz koje je bilo formirano gradsko vijeće (ordo decurionum). Najznačajni rimski grad koji je do danas otkriven na području Hercegovine je municipium Dilluntum.
Svi relevantni elementi arheološkog, epigrafskog i hodološkog karaktera ukazuju na to da se taj grad nalazio u Stocu, u mahali Podgrad, gdje je Ćiro Truhelka 1892. god. iskopao više rimskih građevina. Položaj ovog naselja, kao i arhitektonska struktura potvrđuju da je u pitanju urbano naselje, jedno od najznačajnijih u donjem slivu Neretve, koje po značaju nadilazi jedino Narona.
Prvi znaci krize antičkog društva i raspada institucija rimske vlasti na ovim prostorima pojavili su se prodorom barbarskih plemena u unutrašnjost zemlje. Hercegovina prvi put dolazi u kontakt sa barbarima 401. godine kada su Zapadni Goti krenuli preko Albanije, duž jadranske obale, doI talije. U ovom njihovom naletu stradalo je Mogorjelo – građevinski kompleks oko kojeg se ni danas nisu usaglasila naučna stajališta tj. da li je bio utvrđeni logor ili vila rustica?
Nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva 476.godine zapadnim dijelom Balkana pa samim tim i ovim područjem zavladati će Istočni Goti, čija vladavina predstavlja nešto mirnije razdoblje u odnosu na prethodni period.
Vladali su u periodu od 490. do 563. god. Istočne Gote pobjeđuje Istočno Rimsko Carstvo i samim tim pripaja naše krajeve svojoj Imperiji. Krajem VI i početkom VII vijeka na granicama carstva se ponovo pojavljuju barbari. Ovaj put su to bili Avari zajedno sa Slavenima koji će srušiti i zadnje ostatke antičke državne organizacije u našim krajevima.
Sanel Marić
