Njihova djeca bili su borci Armije BiH. I izginuli su u akciji na Rabini kod Nevesinja 11.11.1994. godine. Rođeni su u Stocu, Ljubinju i Bileći.
One sad na straži mrtvoj stoje
Ispod čela bol im skupljena bez vriska
Na dlanovima zamračeno sunce spava
Na ploči kamenoj sad spomenik stoji
Zlatnim slovima imena poredana
Svi su mrtvi, a bili su vaša djeca
Vi ste ih rodile i život udahnule
A sad su šehidi
O nebo gladno, razotkrij koliko
Skeleta njihovih u sebi kriješ
U svakoj kosti oluja im bjesni
Kroz njih vjetar strašni hara i bije
I kristalna im čela obigrava
Vlasima sijedim ste ih pokrivale
Dojke im presahle prinosile
Da ih srži svojom koštanom podojite
O Bože Samilosni,
Pomozi da svoju djecu
Prvi put ožiljenu vidimo
Kad nam na škole pođu
Da im po stopama
Vodu hladnu prosipamo nježno
O Bože Samilosni,
Mi smo sad mrtve
Boli nas iznutra, nevidljivo
Vijekovi za nama sad tiho plove
Pomozi
Da vječni budemo zaljubljenici
Djece naše i Tvoje.
Muhamed Hamo Elezović
