Već i latinski naziv Althaea, koji dolazi od grčke riječi althein i znači liječiti, govori o blagotvornom djelovanju ove biljke na mnoge organske sisteme u tijelu.

Bijeli je sljez raste, uglavnom, u nizinama na vlažnijem tlu. Cvjetovi se beru od juna do augusta i suše se na toplom propuhu. Ljekoviti dijelovi biljke su korijen, listovi i cvjetovi, a najčešće korišteni dijelovi sljeza u medicini su korijen i list.
Hemijska analiza korijena pokazuje da obiluje biljnim sluzima (od 18 do 35 posto) te pektinom i taninom, dok list osim sluzi sadrži flavonoide, minerale, skupoletin…
Listovi se beru tek kad biljka ocvate, a korijen se vadi u rano proljeće ili u jesen. Korijen se iskopa, očisti od trulih dijelova, dijelova stabljike i sitnih korjenčića pa opere u vodi. Pravilno osušen korijen na prijelomu je bijel, a prilikom prelamanja se praši. Češće se može nabaviti oguljen – vanjska se kora oguli nakon što je korijen prethodno dobro očišćen. Tako oguljen korijen bijele je boje.
Tajna ljekovitosti
Ljekovite i djelotvorne tvari u sljezu su: sluz, škrob, šećer, pektin, tanin, masno ulje, mineralne soli itd. Zahvaljujući takvom hemijskom sastavu biljke, sljez nalazi primjenu kod različitih tegoba respiratornog, probavnog i urinarnog sistema. Sljez se u medicini smatra jednim od najboljih sredstava za oblaganje sluznice. Takvo djelovanje sljez ima zahvaljujući visokom sadržaju sluzi. Mekana i skliska struktura sluzi omogućava prianjanje na sluznicu pa je štiti i ublažava iritacije. Stoga je sljez jedno od najčešćih biljnih sredstava koje se koristi za ublažavanje kašlja i olakšavanje iskašljavanja.
U respiratornom sistemu ekstrakt ove biljke umanjuje spazam mišića i oblaže sluznicu pa tako umiruje suhi, nadražajni kašalj. Vrlo je djelotvorno biljno sredstvo za ublažavanje kašlja, ali i infekcija grla.

Čaj od korijena bijelog sljeza
U starom je vijeku korijen bijelog sljeza bio veoma cijenjen. Čaj od bijelog sljeza povoljno djeluje na kašalj, bronhitis i plućni katar. Preporučuje se kao lijek kod bronhalne astme i početne tuberkuloze pluća, kod katara u mokraćnom mjehuru, bolnog mokrenja ili teškog zadržavanja mokraće, koristan je i u liječenju bolesti cijelog probavnog trakta, a posebno upale debelog crijeva (kolitisa), proljeva, srdobolje, povraćanja s proljevom kod dojenčadi…Pomiješan s drugim ljekovitim biljkama koristi se u liječenju drugih bolesti.

Danas se još rijetko upotrebljava čaj od bijelog sljeza. On je uglavnom samo dodatak čajevima protiv kašlja, a njegovo djelovanje povećava sluz koja stvara zaštitni sloj. Za bijeli je sljez karakteristično da djeluje smirujuće pri akutnim upalama želučane sluznice, u mješavini s kamilicom. Dobar je i pri hroničnom kataru grla kada suha sluznica uzrokuje često kašljucanje.
Djelotvoran je i kod upornog hroničnog katara kod pušača. Primjena sljeza nije ograničena samo na djelovanje unutar organizma. Ovu biljku susrećemo i kao sastavni dio ljekovitih masti koje se koriste za liječenje čireva i varikoznih vena, a vrlo je dobro hidratantno sredstvo koje iritiranoj i isušenoj koži vraća vlagu i umiruje je.

U osušenom korijenu bijelog sljeza ima vrlo mnogo hranjivih tvari: kako sadrži oko 75 posto ugljikohidrata, važan je izvor škroba i šećera u slučaju nestašica pa, ako je potrebno, može poslužiti za pripremanje hrane. Korijen bijelog sljeza slatkast je i spužvast te se u prošlosti koristio kao povrće. U današnje se vrijeme od sljeza proizvode kolačići, često preprženi ili preliveni vrućom čokoladom, ali po okusu malo podsjećaju na korijen biljke.
Izvor: Klix.ba





