Tradicija kod spremanja zimnice igra veliku ulogu. Recept smo dobili od majke, ona od svoje majke, ona od svoje i tako dalje. Svaki od njih je provjeren i isproban i uvijek najbolji. Baš po njemu pamtimo djetinjstvo i trenutke odrastanja i dovoljan je samo jedan zalogaj da se odmah vratimo tamo.
Prvi zapisi o čuvanju namirnica za zimu datiraju još od Starih Grka koji su opisali način sušenja i skladištenja smokve. Od tada, pa sve do današnjeg vremena, sušenje voća ostalo je gotovo identično, prirodno na suncu i vjetru, uz malu pomoć tehnologije. Vremenom su se razvili i ostali oblici spremanja i čuvanja namirnica.
Mogu se spremati slatki i slani recepti, od gotovo svih vrsta voća i povrća. Svježe, prerađeno, konzervisano, cijeđeno, mljeveno, sjeckano, mogućnosti su razne. Uz malo znanja i vještine svaka namirnica koja je adekvatno tretirana može biti spremna za zimske dane.
Za finu i ukusnu zimnicu birajte samo kvalitno voće i povrće koje nije oštećeno i nemojte ga brati nakon kiše jer je tada vodenije. Plodove, kao i pribor za rad, dobro operite i očistite prije upotrebe. Pažljivo sa dodacima poput konzervansa, sirćeta, vinobrana ili dodataka za učvršćivanje i želiranje, nemojte pretjerati.
Tegle, galone i flaše dobro operite i ocijedite prije same upotrebe, a prije pasterizacije ih zagrijte. Tegle je najbolje zatvarati vakuumskim poklopcima, a da se ne biste povrijedili, i da flaše i tegle ni bi pucale, prilikom punjenja stavite ispod njih vlažnu krpu. Obilježite zimnicu kako biste pratili rok i čuvajte je na suvom i tamnom mjestu.
Ukoliko vam neko pokloni teglicu ručno spremljenje zimnice znajte da vas veoma cijeni i voli jer je uložio dosta truda i ljubavi da je napravi, jer zimnica je nešto što se sa ljubavlju pravi za naše najbliže. Zato cijenite takve ljude i takve trenutke. Nije rijedak slučaj da nam se neka od ovih jela toliko svide da ne dočekaju zimu, jer ih pojedemo i ranije.
