ZANIMLJIVOSTI O STOCU❤️
Prva savremena apoteka u Stocu otvorena je 1882. godine, nakon stolačke ambulante, prve na prostoru Hercegovine, otvorene 1880. godine.
-Ph. Mr. Jan Vitlačil, po kojem je stolački Dom zdravlja nosio ime do početka 90-ih godina prošlog stoljeća, rođen je 1896. godine u Havličkovom Brodu u Češkoj, a službujući dugo godina u Stocu nije važio samo za okosnicu stolačkog zdravstva, već je bio poznat i kao značajan kulturni i sportski aktivist.
-Stolačko Kulturno-umjetničko društvo “Marko Mihić”, jedna od gradskih institucija kulture koje danas nedostaju u našem gradu, osnovano je 1948. godine.
-Tragovi života iz perioda kamenog doba na stolačkom području zasad su otkriveni na lokalitetima pećine Ahara (Borojevići), Crvene pećine (Borojevići), Kuriječa (Dabrica), Suničke pećine (Berkovići) i Zečije džamije (Dabrica).
-Stolac (tadašnji Diluntum) u rimsko doba imao je status slobodnog grada. Njegovi stanovnici su rimsko građanstvo dobili u doba Flavijevaca (1. stoljeće n.e.)
-Robna kuća u Stocu prva je moderna javna građevina u gradu na Bregavi građena s osloncem na urbanu, orijentalno-mediteransku, tradiciju. Projektant robne kuće “Stočanka” bio je arhitekt Faruk Čerkić, a konsultanti u idejnoj fazi projekta bili su profesori Juraj Najdhart i Džemal Čelić.
-Most Sare Kašiković, popularna Kreševačka ćuprija, izgrađen 1896. godine, s rasponom luka od 8.40 metara, dužinom 12,5 metara i prosječnom visinom iznad vode od 3,60 metara, smatra se najvećim mostom u našoj zemlji izgrađenim isključivo za privatne potrebe.
-Daorsi, kao ni Iliri općenito, nisu imali hramove već samo posvećene prostore – svetilišta, kakvo je uočljivo i unutar utvrđenja uz duboku krašku provaliju na jugozapadnoj strani. U svetilištu je vjerovatno stajala statua božanstva, čiji su granitni dijelovi (do sada pronađena četiri) nađeni na jugozapadnom grebenu ispod utvrđenja.
-U periodu austrougarske okupacije, godine 1898., Podrgradska ćuprija je, za potrebe saobraćaja, proširena sa nizvodne strane za nešto više od dva metra, a linija te dogradnje može se jasno uočiti ako se siđe pod svodove mosta, tako da današnji izgled nije i izvorni izgled ove stolačke ćuprije.
-U Gradskoj biblioteci u Tešnju postoji i poseban odjel sa zaostavštinom stolačkog književnika Hamida Dizdara, koju su Tešnjaci otkupili 1968. godine i platili tadašnjih 20 miliona dinara. Zašto Tešnjaci, a ne Stočani, nije nam poznato.
Bivši srez Stolac, kojemu je pripadao i Neum te Ljubinje, imao je na popisu iz 1931. godine 41.156. stanovnika.
-U periodu od 1899. do 1913. godine u gradu Stocu je protokolisana 71 firma, od čega jedan zlatar, jedan stolar, dva trgovca alkoholnim pićima, dva trgovca vinom, jedan trgovac stokom, dvije gostionice, jedan prevoznik fijakerom, jedna apoteka, dvije manufakturne trgovine, a ostalo su činile trgovine mješovitom robom, njih šezdeset.
Na prostoru Zagrađa otkriveni su ostaci rimskih javnih kupatila – terme, a smatra se da je voda za kupatila dovođena cijevima sa vrela Nekuk. U to doba tu se nalazilo veliko termalno liječilište u koje su dolazili bogatiji Rimljani čak i iz stare Salone kod Splita.
-Most kod Begovine odnosno Begovska ćuprija sagrađen je krajem 18. stoljeća, a nakon Prvog svjetskog rata dva svoda uz lijevu obalu su se urušila, pa se umjesto rekonstrukcije odgovarajućim materijalom urušene dijelove zakrpilo betonom. Kasnije je umjesto kamene napravljena betonska ograda mosta, tako da je danas teško doživjeti prvobitni izgled ove ćuprije duge 35.5 metara.
Dušan Ružić (Poplat, 1889) kao sedamnaestogodišnjak je emigrirao u SAD i završio slikarsku školu u New Yorku. S obzirom na njegov izvanredan talenat, dobio je stipendiju za studij slikarstva u Parizu, no umro je u New Yorku 1918. godine. Njegovo najznačajnije sačuvano djelo je „Portret Slovaka”, koje se smatra jednim od najvažnijih portreta u povijesti bosanskohercegovačkog slikarstva.
-Habiba Rizvanbegović Stočević (Stolac, 1845 – Istanbul, 1890) jedina je poznata bošnjačka divanska pjesnikinja. Bila je kćerka Ali-paše Rizvanbegovića, te je nakon očevog ubistva otišla u Sarajevo, a potom u Istanbul, gdje se školovala i provela ostatak života.
-Prilikom kopanja temelja ta izgradnju fabrike „Metal – SOKO” u Stocu, na lokalitetu poznatom kao Čairi, otkriveni su ostaci naselja iz mlađeg kamenog i bronzanog doba te antička nekropola iz rimskog perioda. Arheološka istraživanja su, međutim, obustavljena i fabričke hale izgrađene su na planiranom mjestu.
-Na nalazištu Čairi, odmah uz obalu Bregave, iskopani su jedan dvosjekli mač i koplje. Ovaj mač je najistočniji nalaz takozvanog karolinškog mača na prostoru bivše Jugoslavije.
-Uz Šarenu džamiju u Travniku, stolačka Podgradska džamija je jedina džamija u Bosni i Hercegovini koja u podnožju ima trgovačke prostore koji su predstavaljali vakuf namijenjen održavanju same džamije.
-Rimska cesta od Tasovčića prema Stocu vodila je kanjonom Bregave, i njeni ostaci vidljivi su i danas. Cesta je na dva mjesta prelazila Bregavu – jednom na lijevu obalu kod sela Kruševa, a nekih 4 km dalje, kod Šakotina mlina pod Prenjom, vraćala se na desnu obalu. Zanimljivo je da su Rimljani izgradili cestu kanjonom rijeke, što nipošto nije bio običaj rimskih graditelja. Stoga se opravdano pretpostavlja da je riječ o ruti koja je postojala još u predrimskom periodu.
-Na mnogim stećcima sreće se motiv jelena. Postoje neki podaci koji ukazuju na to da je u srednjovjekovnoj Bosni postojala tradicija uzgoja i pripitomljavanja jelena. U svakom slučaju, u šumama u našim krajevima u srednjovjekovlju je živjelo mnoštvo jelena, a lov na njih je bio česta zanimacija stanovništva.
Posjetivši Stolac, književnik Ćamil Sijarić zapisao je: “Kad sam u Stocu, meni se čini da tu pod svakim kamenom leži povijest… Stari gradovi su kao knjige, i njih treba tako i gledati: treba ih čitati – ako umijemo. Kad bi Stolac bio neka starodrevna ploča sa natpisom, njen tekst bi govorio da su na tom mjestu oduvijek živjeli ljudi . Razlozi zato su bili pitoma zemlja, dobra voda i blago nebo nad svim tim. Ovo se troje nije mijenjalo: zemlja voda i nebo – a ljudi su odlazili… Ostavili su za sobom svoj trag: svoje gradine, svoje grobove, svoja imena na pločama-svoje pismo onima koji će za njima doći… A ništa nije toliko ljudsko koliko ostaviti svoje slovo, svoj znak, svoju poruku onima koji će nekad doći.”
-Stolac je uz Mostar bio jedini hercegovački grad koji je imao tepicu. Tepica (do 1992. u njoj se nalazila cvjećara) je malo zdanje od četiri zidana stupa s krovom pokrivenim pločom u kojem je maltar, starješina pijace, držao svoje kantare i vage.
-Evlija Čelebija navodi da se u Dolu na Bregavi nalazi deset vodenica, dok Memibegović u 18. stoljeću bilježi da “kroz Stolac teče rijeka Bigava na kojoj se nalazi 180 mlinskih kolesa”. Mlinari su za svoj rad primali nagradu u naturi, takozvani ujam, a naknada je iznosila 5-7% od samljevenog žita.
Slovenačka Postojna, poznata po najposjećenijoj pećini u svijetu, do 1992. godine bila je grad pobratim sa Stocem, a iz tog razloga su stolački osnovci kao izborni jezik u školi mogli učiti slovački.
-Lazo Goluža, idejni tvorac čuvene Kviskoteke, ali i kvizova Brojke i slova te Tri, dva, jedan…, a također i autor legendarnih emisija poput Jadranskih susreta i Skrivene kamere Televizije Zagreb, rođen je u Dubravama 1936. godine.
-U kanjonu rijeke Radimlje i kanjonu Istupa obitava nekoliko endemičnih biljnih vrsta, i bilo bi sasvim logično da ovaj, još uvijek uglavnom nedirnuti kanjon, dobije status zaštićene prirodne cjeline.
-Daorsi nisu predstavljali značajniju vojnu silu, ali su kao trgovci razvili značajnu trgovinsku razmjenu s južnom Italijomi udaljenijim grčkim kolonijama.
-Ulicu pod nazivom Stolačka možete pronaći u Sarajevu (Skenderija), Zagrebu (Knežija), Beogradu (Savski venac) i Dubrovniku.
-Stolačka pramenka je autohtona bosanskohercegovačka sorta ovce, a ime je dobila po otvorenom ruhu sastavljenom od pramenova. Ova pasmina je vrlo otporna i prilagođena ovdašnjim klimatskim i geografskim uvjetima.
-Duhanska otkupna stanica u Stocu otvorena je 1885. godine, a Privilegovana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu otvorila je svoju agenturu u Stocu kolovozu 1908. godine radi prodaje duhana na veliko.
Voda Bregave sadrži mnogo rastvorenog kalcijum-bikarbonata, koji se luči, cementira šljunak, pa je tako nastao i vodopad Provalije.
-Srednja godišnja oblačnost u Stocu iznosi 4.5, u Mostaru 5.2, i na Hvaru 4.5, što znači da Stolac ima veću godišnju osunčanost od Mostara, a istu kao i Hvar koji je važio za najsunčaniji grad u bivšoj Jugoslaviji.
-Lovačko društvo “Kamenjarka” iz Stoca posjedovalo je lovačku kuću u Berkovićima sa 10 ležajeva i lovačku kuću u Hutovom blatu sa 12 ležajeva. Ti objekti bili su na raspolaganju lovcima da ih koriste prilikom boravka na lovnim terenima.
-U razdoblju između 1663. i 1795. godine Mlečani su osam puta opsjedali Stolac pokušavajući ga zauzeti, ali su Stočani svaki put uspjeli odbiti napad i otjerati agresora natrag u Dalmaciju.
-Bura u Stocu zna dosezati i brzinu od 120 km/h. Što je razlika u temperaturi između Hrguda i Stoca veća, to je veća i brzina vjetra koji se sa Hrguda spušta prema Stocu. Bura smanjuje relativnu vlažnost zraka, što u jesen, zimu i proljeće utiče pozitivno, a ljeti negativno na ljudski organizam.
-Cijena kupanja u stolačkom hamamu u osmansko doba nije bila fiksna, nego je svaki korisnik plaćao onoliko koliko nađe za shodno. Na ovaj način omogućavalo se da hamam, odnosno održavanje higijene, bude pristupačan najširim slojevima naroda.
-Na grebenu ispod akropole Daorsona 1977. godine pronađen je, duboko u sloju zemlje između žive stijene i kamene podzide, veliki depo kovačkog i juvelirskog alata i proizvoda ovog zanata težak 34 kilograma, sa više od 160 predmeta. Pretpostavlja se da je kovčeg s ovim predmetima zakopan prilikom napuštanja Daorsona pred najezdom Dalmata.
-Na nekoliko stećaka na Radimlji i Boljunima uklesane su scene viteških turnira. Pored dvojice vitezova koji se bore na konjima obavezno je prikazana i žena (za čiju naklonost se vjerovatno i bore), a na jednom stećku s Radimlje turnir se odigrava ispred utvrđenog dvorca.
-Motiv kola na stećcima tumači se u nauci dvojako: smatra se da se radi o prikazu kola kao realne životne scene, ali i da se radi o predstavljanju specifičnog pogrebnog paganskog kola koje se tradicionalno izvodilo na grobljima. Postoje podaci da se Crkva dugo i neuspješno borila protiv običaja bosanskih krstjana da na pogrebnim ceremonijama izvode ovakva mješovita (muško-ženska) kola.
-Najveći hrvatski pisac i intelektualac Miroslav Krleža bio je fasciniran stećcima i fenomenom Crkve bosanske. U jednom od svojih eseja, tako, piše: „Neka oprosti gospođa Europa, ali samo Bosna ima spomenike – stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka – Bosanca. Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli. Na kome je prikazan kao sužanj.”
-Na popisu stanovništva 1921. u Hercegovini je postojalo svega devet gradova, i to (poredano prema brojnosti stanovništva grada): Mostar, Trebinje, Stolac, Ljubuški, Konjic, Bileća, Gacko, Nevesinje i Ljubinje.
/Prilagođeno objavama grupe
(Preuzeto : zatvorena fb grupa STOLAC)
