Znate ono kada je nešto perfektno pa vam žao bilo šta dodavati i opisivati bojeći se da ćeš nešto umanjiti na dojmu i ukupnoj ocjeni?
Eto, upravo se tako osjećam pišući ove redove da bih vam dočarao dimenziju u kojoj je sinoć Velež srušio veliki AEK iz Atine.
To vam je kao kad vrhunski majstor napravi izvrsnu tortu i takvo umijeće treba dodatno ušminkati. Za više od četvrt stoljeća koliko pišem, ovo je valjda prvi put da ništa ne bih dirao, ništa ne bih dodao. Jednostavno, sinoć je vrijedilo biti na Grbavici. Ili, ko nije bio, za utjehu mu je bilo pogledati televizijski prenos utakmice.
E, sad, valja izvlačiti supstrat iz perfektnog remek-djela kojeg su priredili Feđa Dudić i njegov kondicioni pomoćnik, Jasmin Trnovac. To šta su njih dvojica uspjeli udahnuti u duše fudbalerima Veleža valja izučavati na fudbalskim akademijama. Bilo bi zaista nepravedno izdvajati neke igrače jer su bukvalno svi bili lavovi u savani Grbavice.
Onaj gol Pršeša je najljepši u Evropi ove godine. Čak je nadmašio i neke prelijepe pogotke na Evropskom prvenstvu. Ili pobjednonosni gol Dženana Zajmovića. E, kad sam već počeo nabrajati, onda moram zapaziti preorane kilometre Grbavice u svim smjerovima kapitena Harisa Ovčine, sigurne intervencije čuvara mreže Slaviše Bogdnovića, maestralni dvojac – Dino Hasanović i Samir Zeljković, virtuozni dribler i razigravač Nemanja Anđušić, pa dva Južnoamerikanca – Fereira i Brandao, neumorni Ćosić i sigurni Isić…
Ma svi momci i koji su startali i koji su ušli s klupe.
Bez iznimke, svi do jednog, ugradili su svoj znoj u najljepšu Veležovu priču u zadnjih 30 godina. Nije to mala stvar. I eto, da ne pokvarim tu tortu na nekoliko spratova – današnju rođendansku predsjedniku Hasiću, više neću ništa dodavati.
Osim možda jedne opaske koja direktno nije vezana za sinoćnju rapsodiju u crvenom. Svi oni koji su požurili devalvirati Veležov uspjeh protiv Coleraina nazivajući tim iz Sjeverne Irske amaterima i ligu u kojoj se takmiče amaterskom, neka samo vide šta je sjeverno-irski prvak sinoć uradio našem prvaku. Ali, to je već neka druga priča. To je već priča u kojoj je BiH svog prvaka u predstavljanju na evropskoj sceni trebala imati u Veležu. A, ni to nije daleko.
Nermin Bise
