Pred praizvedbu opere “Tvrtko, kralj bosanski” razgovarali smo sa autorom čiji roman je sve započeo Jasminom Imamovićem i libretistom Muamerom Kodrićem.
U Narodnom pozorištu Sarajevo ubrzano traju pripreme za pravu, istinsku bosanskohercegovačku operu. Pod paskom kompozitora Ammara Jažića, cijela ekipa užurbano radi da opera “Tvrtko, kralj bosanski” bude spremna pred praizvedbu 29. novembra.
Opera koja donosi priču o životu našeg slavnog srednjovjekovnog vođe nastala je po romanu Jasmina Imamovića “Ljetopis o kralju Tvrtku”, dok je libreto napisao književnik Muamer Kodrić. I obojica su apsolutno ponosni što će jedan ovakav projekat ubrzo ugledati svjetlo dana.
– Kada sam 2019. objavio roman “Ljetopis o kralju Tvrtku”, nisam mogao ni pomisliti da će na njemu biti zasnovana prva bosanskohercegovačka kraljevska opera, kaže Imamović.
– Danas je to stvarnost i ja sam zbog toga sretan i zahvalan svima koji su svoj talenat i trud uložili u to da se svima nama desi opera “Tvrtko, kralj bosanski”, ističe.
ZALJUBLJENIK U SREDNJOVJEKOVLJE
Da je ovo djelo zaista zahvalan predložak za jedno grandiozno operno djelo, slaže se i Kodrić.
– Roman Jasmina Imamovića je uistinu historijski. Dakle, bavi se životom prvog bosanskog kralja na temelju historijskih činjenica i plod je autorovog ozbiljnog i višegodišnjeg istraživanja ove teme. Jasmin je naprosto veliki zaljubljenik i pasionirani izučavalac bosanskog srednjovjekovlja. Stoga smo se, u pogledu historiografske tačnosti, mogli posve osloniti na njegovo djelo, govori Kodrić.
Za njega je Imamovićeva književna imaginacija nešto uistinu posebno.
– Ponudila nam je mnogo operno iskoristivih likova, motiva i situacija. Roman, međutim, kroz usta hroničara, prati cijeli Tvrtkov uzbudljivi život, dok su u središtu operne priče dva duboko intimna, a istovremeno politički važna, motiva iz Tvrtkovog života: učešće rođenog brata u zavjeri protiv njega i Tvrtkova emotivna rastrganost između dvije žene koje je volio: bosanske pučanke Grubače i na evropskim dvorovima odgajane Doroteje, otkriva Kodrić.
Sama ideja o stvaranju opere koja bi govorila o jednoj, za BiH, veoma značajnoj ličnosti, došla je od predsjednika Bošnjačke zajednice kulture Sanjina Kodrića, koji je smatrao da je Imamovićev roman pun inspiracije za jedno teatarsko djelo. Tako je, ustvari, sve i počelo. – Kada me Sanjin Kodrić, predsjednik BZK-a, prije tri godine pitao da li bih dao prava kompozitoru i libretisti da inspirisani mojim romanom počnu raditi na prvoj bh. kraljevskoj operi, rekao sam da nemam ništa protiv, pod uslovom da budem uvjeren da su i kompozitor i libretista i srcem i dušom prihvatili roman, priznaje Imamović.
– Nakon prvog i niza razgovora sa Jažićem i preslušavanja nekih njegovih muzičkih djela, shvatio sam da se radi o velikom majstoru pretvaranja riječi, priče i stihova u muziku. Poslije sam upoznao pjesnika Muamera Kodrića i iz saradnje s njim i iz njegovog libreta je jasno da je majstor prerade proze u stihove. Osim toga, ključno je bilo to da sve, osim Bošnjačke zajednice kulture, kao svoj projekat prihvati Narodno pozorište. Direktor Narodnog pozorišta Dino Mustafić i njegov tim, svjesni važnosti ove teme, uvrstili su operu u program i prešli mukotrpan put produkcije, otkriva Imamović.
Kodrić je, priznaje, imao rezerve prema svojoj ulozi u cijeloj priči.
– Iskreno, koliko god mi se sama zamisao jako sviđala, nisam baš sebe vidio kao libretistu, naročito kad su mi objasnili da bi libreto trebao biti na raspolaganju kompozitoru već za mjesec. No, njih dvojica nosila su zarazan entuzijazam, pa sam odlučio pokušati. Obećao sam naredne sedmice dostaviti im svoj koncept libreta i napisati nekoliko uvodnih scena. Zaključili su da je to – to, naš rad na libretu je počeo i okončan je u predviđenom roku, otkriva.
JASNA VIZIJA
– Na Ammaru Jažiću je onda bilo da izvede nešto što je istinska rijetkost u historiji opere: da svoj operni prvijenac u pola godine pretoči u notni zapis. Srećom, otkad se prihvatio ideje o ovoj operi, pa do našeg upoznavanja, Ammar je uobličio jasnu viziju o tome kakvo muzičko djelo želi stvoriti. Kad je konačno dobio libreto, u čijem nastanku je dao golem doprinos, muzika je pokuljala iz njega i, eto, kralj Tvrtko je dobio poseban i neurušiv spomenik, kaže pjesnik koji je naposljetku postao i libretista.
A da mu je bilo lako – uistinu nije.
– Trojak je to izazov. Prvo, izazov je uopće pisati operni libreto, drugo, taj libreto se morao oslanjati na konkretan roman i treće, valjalo je odgovoriti sebi na pitanja poput onog kako bi uopće trebalo postaviti fabulu i kako bi trebalo da zvuči jezik kraljevske opere pisane danas, a koja se bavi bosanskim srednjovjekovljem. S obzirom na kratkoću zadanog roka, tekst je, nužno, prilično impresionistički. Što nekada zna biti i dobro, pa se tiho nadam da je i u ovom slučaju što više tako, kaže Kodrić.
Nikad nije kasno imati grandiozna djela koja govore o našim velikanima, ali čini se da i nismo skloni odavanju počasti velikim ljudima kroz umjetnička djela. Imamović se slaže da takvih djela, kroz našu historiju, uistinu nije bilo dovoljno.
– Hitler je do konca 1941. okupirao cijelu Evropu osim Ujedinjenog Kraljevstva i Bosne i Hercegovine. Sve vrijeme rata u BiH smo imali velike slobodne teritorije. Narodni heroji Avdo Humo, Hasan Brkić, Rodoljub Čolaković, braća Mažar, Enver Šiljak i drugi organizatori su najvećeg otpora fašizmu u Evropi, a mi danas gledamo filmove i serije o antifašističkoj borbi Nizozemske, Norveške, Francuske i drugih, čiji otpor po svojoj snazi nije ni blizu bosanskohercegovačkom. Knjige i filmove o odbrani od agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. ne spominjem, jer ih je, srećom, bilo, govori Imamović.
Kaže da se odavno pitao zašto srednjovjekovni period i, na primjer, period Drugog svjetskog rata, nisu više zastupljeni u našoj literaturi, spomeničkoj kulturi i obrazovanju. Imamović smatra da su nam to važni periodi za kontinuitet državnosti.
– Godinama smo pred početak dnevnika iz Zagreba, na TV ekranima gledali spomenik hrvatskog kralja Tomislava. Podigli su ga 1947. Pitao sam se: zašto i mi nismo podigli spomenik svome kralju? Kako je moguće da naši ljudi više znaju o engleskom kralju Arthuru, o čijem postojanju ne postoje historijski dokazi, nego o bosanskom kralju Tvrtku o kojem svjedoči bezbroj historijskih izvora, razmišljao je Imamović.
– Kada sam pročitao da se gradonačelnik Herceg-Novog sprema podići spomenik bosanskom kralju Tvrtku, kao osnivaču Herceg-Novog, prestao sam se pitati i čekati da neko nešto učini. U svojstvu načelnika Tuzle sam 2012. godine organizovao gradnju prvog spomenika prvom bosanskom kralju. Vajar Adis Lukač izradio je veličanstven spomenik. Poslije sam poželio da našeg kralja romanom -hronikom probam oživiti. Ponijela me njegova biografija i njegov značaj za savremenu Bosnu i Hercegovinu.
BIOGRAFIJA PUNA NAPETOSTI
Danas ga niko od bosanskohercegovačkih naroda ne može smatrati samo svojim, a svi zajedno ga s pravom mogu smatrati našim zajedničkim naslijeđem, važnim temeljem svega zajedničkog. Biografija mu je puna napetosti i naglih obrata, pa mi nije jasno kako se niko prije mene nije sjetio o njemu napisati roman. Ja sam se eto sjetio, pisao sam ga kao u transu, u pisanju uživao i sad sam zadovoljan, priznaje Imamović.
A što se tiče same opere, obojica naših sagovornika kažu da nisu prisutna na probama.
– Bojim se da bih samo smetao dirigentu, orkestru, reditelju, solistima, svima, kaže Imamović, dok Kodrić svakako živi u Stocu, pa mu i nije tako jednostavno stalno putovati za Sarajevo.
– Ni od mog prisustva ne bi ni bilo neke koristi, slaže se libretista.
– Ali probe zato prati kompozitor, čije je prisustvo mnogo svrsishodnije. Koliko sam obaviješten, pripreme teku jako dobro, dodaje Kodrić.
Očekivanja svih koji su na bilo koji način uključeni u pripreme su uistinu velika. Na ovom projektu Narodnog pozorišta angažovan je ogroman broj ljudi i radi se uistinu o grandioznoj produkciji koja uključuje brojne aktere. Kako stvari stoje, očekuje nas jedno posebno djelo koje će se izvoditi godinama.
– Naravno da se svi mi nadamo najboljem, dakle da se opera “Tvrtko, kralj bosanski” svidi publici i doživi mnogo izvođenja. Bilo bi to lijepo za operu o starom bosanskom kralju, koju je komponirao jedan mladi bosanski kompozitor, zaključuje Kodrić.
