Banjalučka serdžada (pravougaona prostirka na kojoj vjernik obavlja namaz-molitvu) jedinstvena i prepoznata u cijelom svijetu kao iznimno djelo islamske umjetnosti, nakon dugo godina, ponovo je u Bosni i Hercegovini.
Proteklih godina su je historičari umjetnosti i svi zainteresirani za kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine uglavnom mogli vidjeti u zbirkama i na aukcijama izvan zemlje, a tri primjerka su nedavno ponovo vraćena u Bosnu i Hercegovinu, tačnije u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu.
Banjalučka serdžada je svjetski poznati bosanski proizvod iz 18. i 19. stoljeća.
Dva vrijedna primjerka banjalučke serdžade došla su kao poklon kolekcionara porijeklom iz Katara, Hameda Abdulaziza el-Merwanija, dok je jedan primjerak stigao iz Sjedinjenih Američkih Država.
Kenan Šurković, urednik magazina “Islamic Arts”, rekao je da se u prostoru Gazi Husrev-begove biblioteke nalaze tri banjalučke serdžade koje donedavno nisu postojale u Bosni i Hercegovini.
“Banjalučka serdžada predstavlja jedan raritet koji je u Bosni izrađivan, a za koji znamo s kraja 17. stoljeća i izrađivani su sve do polovine 19. stoljeća. To su serdžade koje su predstavljale luksuzan predmet u svoje vrijeme. Često su se koristile, ne da bi se klanjalo na njima, već kao ukras na zidovima, da bi se u posebnim slučajevima izdvajale prilikom bajrama ili nekih drugih svečanosti”, ispričao je Šurković.
Prema njegovim riječima, serdžade su više služile kao ukras enterijera, nego što je bila upotrebljavana u vjerske svrhe.
“Specifična je po tome što je to vezena serdžada, nije čvorana. Vremenom je poprimala različite estetske uticaje, sve do polovine 19. stoljeća. Taj njen izgled, odnosno to njeno estetsko značenje se može podijeliti na tri perioda. Taj rani period s kraja 17. stoljeća gdje je ona poprimila izgled osmanskih vojnih tendi. Kako su one bile ukrašene tako je i ona bila“, izjavio je Šurković i dodao da je serdžada početkom 19. stoljeća poprimila neke uticaje osmanskog baroka.
Istakao je da poslije 19. stoljeća prestaje njena proizvodnja.
“Ne znamo zbog čega, ali taj se zanat jednostavno izgubio. Nismo bili u prilici da znamo nešto više o njoj u 20. stoljeću s obzirom na to da je hvalilo i naučnih radova na tu temu, ljudi nisu ništa znali o tome. Tek se znalo toliko da ima nekoliko primjera u turskim zbirkama. Nedavno smo saznali da čak ima i u muzejskim zbirkama u Sjedinjenim Američkim Državama. Konačno se pružila prilika da jedan donator sa strane osjeti mogućnost da donira nešto tako i da pokloni Gazi Husrev-begovoj biblioteci”, ispričao je Šurković.
Mišljenja je da su serdžade kao i drugi umjetnički predmeti u jednom momentu bili dio trgovine, pa su se izvozile.
“Zašto se nisu sačuvale u Bosni i Hercegovini, to zaista ne znamo. Možda zbog trošnosti materijala, iz nekog razloga nismo mogli da ih nađemo u našim zbirkama. U jednom trenutku su se pojavile u drugim zbirkama jer su strani istraživači posvetili određenu pažnju njima. Tako da smo mi preko strane literature došli do određenih informacija. Konkretno, ove tri koje su nam donirane potiču iz druge polovine 18. stoljeća i početka 19. Njih je inače jako malo sačuvano u svijetu. Ja zadnje tri, četiri godine, koliko proučavam tu problematiku, vidio sam ih možda svega tridesetak. One su toliko rijetke da na svjetskom tržištu ili u privatnim zbirkama se pojavi jedna ili dvije godišnje, što govori koliko ih je malo sačuvano”, naglasio je Šurković.
Potvrdio je da su u Bosnu i Hercegovinu došle tri serdžade, odnosno dvije donacije i to iz Katara i Sjedinjenih Američkih Država.
“Od svih predmeta islamske umjetnosti, čija produkcija je bila na prostoru Bosne i Hercegovine, jedino one nose znak nekog našeg grada ili područja. Sve ostalo se može svrstati u općeniti korpus islamske umjetnosti. Banjalučke serdžade su toliko specifične da su svojom estetikom toliko prepoznatljive da i strani stručnjaci kada ih vide znaju reći da su to banjalučke serdžade”, dodao je Šurković.
Gazi Husrev-begova biblioteka je nedavno na poklon dobila vrijedan primjerak banjalučke serdžade. Riječ je o poklonu kolekcionara porijeklom iz Katara Hamida Abdulaziza al-Merwanija i primjerku banjalučke serdžade starosti oko 250 godina.
“Informaciju o ovoj serdžadi dobio sam od Kenana Šurkovića. Rekao je da je ova serdžada poznata kroz historiju i da je rađena u Banja Luci, ali da danas nijedna nije u Bosni i Hercegovini. Tako sam odlučio da finansiram kupovinu ove serdžade i da se vrati u domovinu”, ispričao je Al-Merwani.
Serdžada je kupljena u antikvarnici u Njemačkoj.
“Znam da je Banja Luka u to vrijeme bila poznato mjesto gdje su se proizvodile ove serdžade. Iako je ovo vlasništvo Bosne i Hercegovine, ona nije bila ovdje. Međutim, sada je opet ovdje”, zaključio je Al-Merwani.
radiosarajevo.ba
