U Stocu je za turske uprave i kasnije osnovano i radilo nekoliko musafirhana (konaka) u kojima je svaki putnik-namjernik u svako doba, za određeno vrijeme imao besplatan stan i hranu.
Prvu poznatu musafirhanu osnovao je Silahdar Husein-paša koja se nalazila u Čaršiji i za čije je izdržavanje vakif zavještao više dućana. Ne zna se kada je ovaj konak prestao raditi.
Kada su Rizvanbegovići poslije ukidanja kapetanija u Bosni i Hercegovini 1835. godine sagradili u Begovini komplet zdrada, oni su ovdje tada podigli i pet konaka. Ovi konaci su permanentno radili do austrougarske okupacije 1878. godine, a povremeno oko bajrama do agrarne reforme 1919. godine.
Svaki gost je mogao doći u konak i u njemu ostati, on i konj mu, koliko je htio i želio. Bilo je slučajeva da su neki gosti ovdje ostajali do pola godine. Izdržavali su ih vlasnici konaka, a u njima su hranu pripremali i goste posluživali članovi njihovih porodica i posluga koju su ono držali i izdržavali. U svakom konaku nalazio se hamandžik (banjica), u kome se gost, kada mu uatreba voda, mogao očistiti i okupati.
U Uzinovićima mahali su nekada radila tri konaka: Behmenov, Mahmutćehajića i Šarića. Behmenov konak se nalazio u Kosovini, pri vrhu jednog uskog sokaka, iapod ceste Stolac-Ljubinje. Zgrada Mahmutćehajića u sokaku kod Šarića džamije, a Šarića konak na početku Uzinovića mahale. Imao je prizemlje i četiri velike sobe na spratu. Radio je do rješenja agrarne reforme 1919. godine, a srušen je poslije 1950. godine i na njegovim temeljima je sagrađena zgrada preduzeća Industrije konfekcije Stolac (Inkos).
U Podgrad-mahali nedaleko od Ali-pašine džamije nalazila se ranije kafana i konak Selima Paje. U kafani su ljudi preko dana sjedili i kahvu pili, a sobe na spratu više nje služile su za musafirhanu, gdje je svaki putnik-namjernik imao, u svako doba dana, besplatan konak.
