Ošanjići su smješteni na padinama brda Hrguda, oko 2,5 km sjeverozapadno od Stoca. Mjesto je poznato po arheološkom lokalitetu “Ošanička gradina”, gdje je bilo veliko prehistorijsko naselje. Smatra se da je ovo mjesto nastalo izmedu 6. i 2. stoljeća prije nove ere i da je pripadalo ilirskom plemenu Daorsa.
Centralno mjesto u naselju zauzimala je akropola zaštićena s istočne strane tzv. kiklopskim zidom ispred koje se pružao četvrtast trg sa više kuća i cisternom.
Gradina se nalazi dijelom u ruševinama, a ogroman zid, koji se do danas sačuvao, zadivljuje svakog posmatrača ne samo glomaznošću nego i velicinom u nj uzidanih kameníh blokova. Padom ovog kraja u turske ruke u drugoj polovini 16. stoljeća, ovdje je počela islamizacija, a time i izgradnja islamskih spomenika.
Na lokalitetu Topovina u Ošanjićima postoji džamija za koju se priča da je stara više od 350 godina. Ne zna se ko ju je sagradio i šta je vakif ostavio za njeno izdržavanje, jer se vakufnama nije sačuvala. Građena je od lomljenog kamena, dimenzija oko 8x7x4 metra, bez munare i ikakvih arhitektonskih vrijednosti. Uz nju je, kako pričaju, u isto vrijeme
sagradena čatrnja iz koje svijet i danas za sušnih perioda nosi vodu.
Oko 1925. godine sagrađena je kod nje mektebska zgrada.
Osanjići nisu nikad imali stalnog imama i mualima nego su ove dužnosti vršili razni priučeni imami i učenici medresa, i to samo uz ramazan. Muslimani ovog mjesta petkom i bajramima išli su u džamiju u Stolac.
U Ošanićima kod džamije nalazi se Pezina kula koja je ranije imala tri sprata. Sada ima dva sprata i vlasništvo je Miljanovića. Ovdje se nalazi i Marića kula koja je sada vlasništvo Raguža. Na području Ošanića
nalaze se slijedeći toponimi: Begovina, Berberovina, Budžinovac, Buruša
Burovina, Čajir, Konšin vrt, Ljubuša, Maksumuša, Radiševine, Sarajlića
čakljine i druga.
Halil, sin Salihov iz Ošanića kod Stoca, uvakufio je 15. šabana 1241. (25. marta 1826.) godine jedan rukopis iz islamske dogmatike (akaida) za biblioteku Careve džamije u Sarajevu. Na prvom neispisanom listu jednog rukopisa nalazi se nedatirana bilješka na turskom jeziku u kojoj se govori o nekom dugu Ahmedbaše Durmiševića (Durmišzade) iz sela Ošanića kod Stoca. Rukopis, vjerovatno, potječe iz XIX stoljeća.
Husein, sin Salihov, Tabak iz Mostara, vjenčao se 29. muharema 1186. (2. maja 1772.) godine sa Aišom, kćerkom Mustafinom iz Ošanića, kadiluk Stolac uz 16000 akči mehri-muedžela. Kao svjedoci ovog čina na ispravi su potpisani: Salih-baša Šuko i Mustafa-baša Bećar iz Ošenića.
U Ošanićima i Baranima živjele su sljedeće muslimanske porodice: Anadolci, Avdići, Beše, Cernice, Džankići, Kadribegovići, Katane, Kukolji, Manjure, Miljanovići, Peze, Ratkušići, Repeše, Fudići, Šuke, Topići, Turkovići, Vele i Zele.
