Šta nam sinija znači?
Piše: Redakcija Glas Stoca
U vremenu kada moderni stolovi, nasloni i ergonomija diktiraju izgled naših domova, jedan jednostavni, okrugli, niski sto i dalje ima posebno mjesto u bosanskoj kući. Sinija – više od komada namještaja, ona je simbol zajedništva, topline doma i kulinarske tradicije koja se prenosi s koljena na koljeno.
Sinija je okrugla drvena trpeza niske visine, često vješto izrađena od kvalitetnog drveta poput šimšira, nerijetko ukrašena sedefima i rezbarijama. Nekad neizostavan dio svakog domaćinstva, danas se češće može naći kao ukras, obješena na zidu bosanske sobe – ali i dalje čeka svoju priliku da zablista kada se pravi pita, jufka razvija, a porodica okuplja.
Porijeklo riječi “sinija” ima zanimljivu, slojevitu historiju. Neki izvori ukazuju na osmansko-turski jezik, gdje “sini” označava veliku tepsiju ili metalni posluživnik, dok arapski korijen te riječi može značiti nešto “kinesko” – što ukazuje na vjerovatni trgovački uticaj i kulturnu razmjenu u prošlosti. Bez obzira na etimološko porijeklo, sinija je u bosanskohercegovačkoj kulturi postala puno više od riječi – postala je stil života.
U narodnim predanjima i svakodnevici, sinija je predstavljala srce kuće. Na njoj su servirana jela, oko nje su sjedili ukućani – bez razlike u godinama, svi u krugu, jednakih dijelova i jednakog poštovanja. Žene bi sjedile na podu podvijene noge, muškarci često prekrštenih nogu, a djeca bi sa znatiželjom posmatrala tanjire pune domaćih jela. Nije bilo ekrana, nije bilo mobilnih uređaja – bilo je samo jelo, razgovor, molitva i zahvalnost. Po završetku obroka, redovno bi se čula zahvalnost: „Elhamdulillah“ ili „Bože, tebi lijepi hajir i berićet u kuću i u srce“.
Danas, sinija polako izlazi iz upotrebe, ali ne i iz sjećanja. I dalje se u nekim domaćinstvima, naročito u ruralnim krajevima Hercegovine i Bosne, iznosi sinija kad se pravi pita za bajram, kad se ukućani okupe za praznik, ili kad se jednostavno zaželi stari red i običaj.
U vremenu kada zaboravljamo kako je zajednički obrok nekad izgledao, sinija nas podsjeća da je ljepota upravo u jednostavnosti – u okruglom stolu bez ćoškova, oko kojeg svi imaju svoje mjesto.
Zato sinija nije samo drveni sto – ona je slika jedne kulture, jednog načina života, jedne topline koju ni najmoderniji trpezarijski sto ne može zamijeniti.
