Samir Redžić je Stočanin koji dugi niz godina sa porodicom živi i uspješno radi u Austriji. Svaku priliku koristi kad može da dođe u svoj grad, istina dosta lakše i češće prije izbijanja pandemije. U mnogim akcijama vezanim za Stolac naš sagovornik je rado učestvovao. U svojoj skromnosti reći će da je samo običan i da nije baš tako zanimljiv sagovornik. No, naprotiv, smatramo da je itekako zanimljiv da porazgovaramo za Glas Stoca u rubrici Stočani u svijetu.
Samire, kako je biti Stočanin u svijetu, konkretno u Austriji, daleko od svog zavičaja? Šta su prednosti, a šta nedostaci?
Za mene je velika čast i ponos biti Stočanin, koristim svaki trenutak da promovišem naš grad za koji sam emotivno vezan. Ja sam Stolac napustio sa 15 godina, sada već daleke 1993. godine što znači da sam više vremena proveo u Austriji nego u Stocu, no kada kažem da idem kući uvijek mislim na Stolac, a nikada na Austriju. Prednost života u Austriji, konkretnije u Beču, je činjenica da živim u jednoj sređenoj državi u kojoj svi koji imaju volju i želju mogu da uspiju i da ostvare svoje snove dok kod nas prvo moraš biti politički podoban pa tek onda dolaze druge kvalifikacije. O zdravstvenom i školskom sistemu ne trebam ni pričati. Tu, nažalost, postoji velika razlika.
Nedostaje mi miris Bregave, nedostaje mi stolačka hava, ovdje sam skoro 28 godina i još se nisam navikao na ovu klimu ovdje, nedostaje mi onaj naš stolački humor i kontakt sa ljudima.
Održavaš redovno veze sa svojim gradom, s prijateljima. Često si i bio u Stocu do izbijanja pandemije. Kako ti izgleda iz te retrospektive život u Stocu?
Ja sam od 1997. do 2019. svake godine nekoliko puta godišnje dolazio u Stolac. Zbog pandemije nisam bio u mogućnosti da 2020. godine posjetim svoj rodni grad. Život u Stocu je jako težak, pogotovo za povratničku populaciju. Divim se tim ponosnim ljudima koji već decenijama žive i opstaju u nemogućim uslovima. Mislim da je to taj naš stolački inat gdje dušmanima dajemo do znanja da nikada nećemo odustati od našeg grada. Imao sam dojam da su stvari prije pandemije lagano krenule nabolje. Obnovio se centar grada, počeli se lagano raditi na turizmu itd.
Kakvo je tvoje stajalište po pitanju aktuelne situacije u Stocu nakon posljednjih lokalnih izbora?
Ljut sam zbog svega što se desilo na lokalnim izborima. Nekome treba duže vremena da shvati, ali se nadam da ćemo ubrzo svi shvatiti da je Stolac iznad svih stranačkih interesa. Kada to shvatimo, onda ćemo pobijediti na izborima. Inicijativa za Stolac je za mene nešto najbolje što se desilo poslije rata. Uz glasove stolačke dijaspore, mi možemo preuzeti vlast i nakon 30 godina vratiti Stolac onome kome pripada – Stočanima.
Ima li Stolac budućnost ako znamo da se otvaraju velike prilike za progres posebno u oblasti turizma?
Mi imamo toliko potencijala kada je turizam u pitanju, mislim da pojedinci nisu ni svjesni kakav potencijal Stolac ima. Budućnost grada je turizam. Otvorio se i hotel Stolac što je velika stvar za našu čaršiju. O poljoprivredi da ne govorim. U Austriji kilo trešanja košta 10 eura. Kako je moguće da niko ne može da sredi certifikate da izvozi trešnje? Ili smokve. Imamo najslađe smokve na svijetu. Ovdje jedna smokva košta jedan euro, a uvoze ih iz Turske, Egipta, Izraela… Nikada nisam vidio da neko uvozi smokve iz BiH. Mi i u tom segmenu imamo ogromni neiskorišteni potencijal.
Koja bi bila tvoja poruka Stočanima, posebno možda mlađim ljudima na kojima grad ostaje?
Budite ponosni na svoj grad, obrazujte se. Školovanje treba da vam bude na prvom mjestu i nemojte nikada dopustiti da se dijelimo na dijasporce i na one koji su ostali da žive u Stocu. Zajedno smo jači.
Razgovarao: Nermin Bise
