Prije sedam dana predstavnici VSTV-a, Suda BiH, Tužiteljstva i Ministarstva pravde BiH, te udruge žrtava održali su sastanak kojem je nazočio glavni tužitelj Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove Serge Brammertz. Tema bila je “Unaprijeđenje mehanizama regionalne suradnje u predmetima ratnih zločina“.
Brammertz je tom prigodom kazao da su Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju i Rezidualni mehanizam okončali rad na predmetima ratnih zločina, te da se sada bave podrškom domaćim pravosudnim organima kako bi oni mogli da urade svoj dio posla.
Stotine optuženih
Postoje stotine onih koji su optuženi za zločine i koji uglavnom prebivalište i utočište pronalaze u susjednim zemljama, a zločini su počinjeni ovdje u BiH. Budući da ustavi tih zemalja zabranjuju izručenje svojih državljana drugim zemljama, ne postoji nikakva mogućnost da oni budu izručeni i procesuirani ovdje za djela koja su počinili.
– Jedini način da se zadovolji pravda u ovim slučajevima jeste da se ustupi krivično gonjenje onim zemljama u kojima se nalaze osumnjičeni – izjavio je on.
Sastanku je prisustvovao i Adnin Hasić predsjednik Zajednice porodica žrtava ubijenih na Uborku i Sutini.
– Brojni osumnjičeni za zločine na Uborku i Sutini trenutno žive u Srbiji kao slobodni građani i potpuno svjesni da ih Tužiteljstvo i Sud BiH nikada neće izvesti pred lice pravde. Međutim kroz proces regionalne suradnje i ustupanje predmeta ratnih zločina tužiteljstvima u Beogradu i Zagrebu, situacija bi se mogla promijeniti i optužnice protiv tih lica bi bile moguće prema zakonima Srbije i Hrvatske. S obzirom da u Srbiji žive Radovan Grubač ratni komandant Hercegovačkog korpusa VRS, Dragan Malijević komandant 10. brigade (Mostarske brigade VRS), Branko Glavaš – član komande 10. brigade, Rade Mihajlović – komandant bataljona VRS-a na području Bijelog Polja, Zoran Purković – komandant bataljona, kasnije komandant Nevesinjske brigade i drugi osumnjičeni za ratne zločine na Uborku i Sutini, putem mehanizma regionalne suradnje tužiteljstava, bilo bi ih moguće procesuirati, dok bi domaće Tužiteljstvo u Bosni i Hercegovini moglo podignuti optužnice protiv osumnjičenih koji se nalaze u BiH, kaže Hasić.
Zaštita svjedoka
Iako Srbija ne priznaje genocid i ne izručuju svoje državljane, postavlja se opravdano pitanje da li bi sudovi u Srbiji mogli nepristrano suditi za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini.
– Nisam siguran imamo li alternativu jer kako stvari stoje po trenutnoj situaciji bez regionalne suradnje tužiteljstva i ustupanja predmeta ratnih zločina, neće biti krivičnog gonjenja osumnjičenih za ratne zločine u BiH koje su počinile osobe koje sada žive u Srbiji. U ovim procesima koji će uslijediti veoma je bitno osigurati podršku i zaštitu svjedoka bez kojih je nemoguće niti jedan proces dovesti do kraja, navodi dalje.
Svjedoci koji ne žele da putuju i svjedoče u Srbiji imat će mogućnost svjedočenja putem video linkova kojima raspolažu naše pravosudne institucije.
– Do pravde i satisfakcije porodicama žrtava je teško doći, međutim veoma je važno podignuti optužnice protiv osumnjičenih za zločine i izvesti ih pred sudove. Nadam se da ćemo na ovaj način u skorije vrijeme doći do optužnice prema osumnjičenim licima koja su komandirala srpskim snagama u Mostaru i Hercegovini u vremenu počinjenog zločina na Uborku i Sutini, dodao je.
N. K.