Klasičan uzgoj i tov junadi u postojećim okvirima za farmere nema svijetlu budućnost jer nije rentabilan!
Cjelokupnu situaciju oko tova junadi u BiH, zainteresovanosti farmera za taj posao ili njihovo odustajanje od ove proizvodnju, treba vratiti na početak i objektivno se suočiti sa činjenicama. Realno, na domaćem tržištu nema dovoljno visokokvalitetne muške teladi tovnih ili kobinovanih rasa. Utovljenike stočari nemaju kome prodati osim registrovanim klaoničarima koji diktiraju svoju cijenu, a vrata EU tržišta su zatvorena i povrh svega enorman uvoz junetine već odavno je ugušio našu proizvodnju.
Dok se ove ključne stvari sistemski ne riješe, nema mnogo prostora i razloga za priču o nekom napretku ili razvoju uzgoja i tova junadi u Bosni i Hercegovini. Klasičan uzgoj i tov u postojećim okvirima za poljoprivrednike nema svijetlu budućnost. Prosto nije rentabilan, a u takvim okolnostima nove uzgojne tehnologije koje za rezultat imaju skuplji finalni proizvod mogu biti dobro rješenje, ali i tu se nailazi na niz ograničavajućih faktora. U suštini takozvana Baby beef proizvodnja podrazumijeva meso junadi koja su stara oko deset mjeseci sa oko 300 kg klaoničke težine u sistemu krava – tele gdje se ishrana, osim mlijeka, bazira na ispaši ili dodatku druge voluminozne hrane.
Niti ko proizvodi niti kupuje Baby beef meso
Da bi ovaj tip uzgoja bio uspješan potrebno je ispuniti nekoliko preduvjeta, a oni su za naše farmere istovremeno i ograničavajući faktori. Visokokvalitetna muška telad sa domaćeg tržišta, zagarantovani otkup i stavka koja nikada nije našla svoje mjesto u Programima poticaja – proizvodnja Baby beef mesa. Visokokvalitetnu mušku telad tovnih rasa ili kombinovanih poput simentala vrlo je teško naći na BiH tržištu, a uvoz poskupljuje proizvodnju.
Baby beef meso u našoj zemlji ima veću prodajnu cijenu, pitanje je koliko lokalno stanovništvo ima kupovnu moć, a zatvoreno EU tržište stvara dodatni problem. Da nema jasne strategije u kojem pravcu treba da ide općenito stočarska proizvodnja kod nas, konkretno i tov junadi, jasno je iz mjera koje poduzimaju nadležne institucije. Neizvjesni pregovori svake godine sa stranim ministarstvima trgovine o kvotama i Sporazumima o isporuci svježeg crvenog mesa nisu strateški potezi, već parcijalno ublažavanje stanja već ugušene domaće proizvodnje.
Milione iz uvoza usmjeriti farmerima!
U periodu od 2018. do 2020. godine prema podacima Ministarstva vanjske politike i ekonomskih odnosa, u BiH je uvezeno goveđeg mesa u vrijednosti od 273,2 miliona KM, a u istom periodu telećeg mesa je uvezeno u vrijednosti od 64,34 miliona KM.
Da se, recimo, samo pola od ovog iznosa – što je negdje oko 170 miliona KM uložilo u strateške mjere oživljavanja tova junadi u našoj zemlji, kroz Programe pomoći uzgajivačima u izgradnji infrastrukture, farmi, mehanizacije, kupovine visokokvalitetnih stada pa bi dalje oni sami vršili remont i proizvodili svoju telad ili se dio preusmjerio u tržišnu politiku i osigurale minimalne zadovoljavajuće otkupne cijene mesa, tov junadi i pomenuta proizvodnja kod nas bi se mogla postaviti na “zdrave noge” i biti dobar temelj za dugoročno rješenje problema.
Agroklub
