Prošla je godina dana od smrti legendarnog bh. glumca Mirsada Tuke. Njegov odlazak predstavlja nenadoknadiv gubitak za našu scenu.
Bio je član ansambla Kamernog teatra 55 u Sarajevu. Odigrao je mnoge uloge u pozorišnim predstavama, od kojih se izdvajaju predstave “Hasanaginica” Nijaza Alispahića, “Žaba” Elmira Jukića, “Sjećaš li se Dolly Bell?” Kokana Mladenovića, “Tri sestre” Pjera Žalice, “Krokodil Lacoste” Zlatka Topčića, “To” Alije Isakovića, “Poljska konjica” Marka Vešovića itd.
Igrao je i u mnogim filmovima i TV serijama, među kojima su: “Nafaka”, “Sve džaba”, “Remake”, “Ostavljeni”, “Warriors”, “Cirkus Kolumbija”, “Underground”, “Sabina K.”, “Vojna akademija”, “Lud, zbunjen, normalan” i drugi.
U posljednjih nekoliko godina života se povukao iz medija. Ipak, za Klix.ba je, između ostalog, govorio o stanju u kulturi.
“Kad god sam igrao na sceni Narodnog pozorišta, Kamernog teatra ili nekoj drugoj, sjetio sam se i pomislio na glumce koji su prije mene igrali na toj sceni. Isto tako, sada već pomišljam na sve one koji će igrati poslije mene. Znači da glumac treba preuzeti štafetu i jednog dana je predati. Moramo malo više njegovati kadar. Pozorište i film imaju specifična zanimanja koja ne možete naučiti nigdje drugo. Naprimjer, krojač u pozorištu mora da šije kostime raznih epoha, šminker mora da šminka glumca za različite uloge, zato bi trebalo uvijek uz tog majstora dovesti mlađe kojima će on prenijeti svoje znanje. Kada on ode u penziju da ima ko da ga naslijedi i produži majstorstvo tog zanata”, kazao je.
Na pitanje imaju li mladi glumci perspektivu u našoj zemlji i cijenimo li dovoljno talent, istakao je da je potrebno biti oprezan i odgovoran u obraćanju mladima.
“Talent je samo putokaz da kreneš tim putem, sigurno ga treba njegovati, paziti, bodriti, ali isto tako potrebno je mnogo rada. Mnoge prepreke i teškoće na tom putu treba savladati, ali važno je vjerovati u sebe i u to što radite”, rekao je.
Iz Kamernog Teatra 55 su se danas prisjetili Tuke i Žana Marolta, koji je preminuo na današnji dan 2009. godine uz citat iz knjige “Sjećaš li se Doli Bel” Abdulaha Sidrana:
“Vidi. Ono su ti gore Velika kola. Vidiš? Eno, desni točak, eno lijevi, eno ruda. I ja sanjam, skoro svaku noć, kako letim. Zamahnem nekoliko puta i uzletim. I pokrenem ta Velika kola pa pikiram iznad sarajevskih ulica. A ljudi me gledaju – čude se ko to upravlja zvjezdama i ne padne sa njih. A onda se strmoglavim. Pikiram na metar iznad zemlje, a onda potjeram Velika kola skroz gore, do najsjanije zvijezde. Vidiš li, tamo, lijevo, to je Sjevernjača. Ona sija i ne obazire se na druge zvijezde. Zna da je najveća i najljepša i da će, što god se dogodilo, svi pogledi zauvijek biti upereni u nju…”
“Za velikima ostaju veliki tragovi, a naši pogledi ostaju zauvijek upereni ka njima. I uvijek iščekujemo još jedan izlazak na bis… Neka vam je vječna slava, velikani naši”, dodali su.
