Jutros je Stolac ostao tiši nego inače. Čaršija je teška, kišovita i zamišljena, kao da i ona zna da je izgubila jednog od svojih najprepoznatljivijih ljudi. Preselio je naš Sejo Gerin Kosta – komšija, prijatelj, legenda Ćuprije i Brada.
Sejo je bio onaj čovjek kojeg nisi morao dugo poznavati da bi ga zavolio. Njegova pojava, šala i ljudska toplina širile su dobro raspoloženje gdje god bi se pojavio. Znao je prići svakome – od najmlađeg do najstarijeg – i ostaviti osjećaj bliskosti, kao da ste se znali cijeli život.
Danas je ostala praznina, nevjerica i tiha tuga u razgovorima, pogledima i koracima kroz grad. Ali ostala su i sjećanja – na smijeh, na dobrotu, na jednostavnu ljudskost po kojoj ćemo ga pamtiti.
Takvi ljudi ne odlaze. Oni ostaju u pričama, uspomenama i srcima onih koji su ih poznavali.
Rahmet lijepoj duši, dobri naš Kosta.
Falit ćeš nam.
