Prigodnim memorijalnim programom danas je kod spomen-obilježja u Raštanima obilježena 29. godišnjica zločina počinjenog nad civilnim stanovništvom u ovom mostarskom prigradskom naselju.
Nakon što su brojne delegacije iz političkog i javnog života položile cvijeće, mostarski imami u mjesnom mesdžidu proučili su hatma-dovu pred duše svih nedužno ubijenih žrtava.
– Izuzetno nam je drago da smo uspjeli napraviti malo širu organizaciju već što smo to ranije uobičavali, te da nam se pridružio veći broj građana Mostara i javnih radnika. Nadam se da ćemo na ovaj način uspjeti otrgnuti od zaborava zločin koji je ovdje počinjen 1993. godine na današnji dan – kazao je Ibro Dumpor.
Tog dana, prema njegovim riječima, ubijeno je devet civila među kojima i troje djece od devet do dvanaest godina.
Istog dana ubijeno je i masakrirano sedam pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Mještanima, dodaje Dumpor, podrška brojnih gostiju prije svega je ohrabrenje i od velikog značaja za njihovu budućnost jer u tom činu prepoznaju da nisu ostavljeni samima sebi i svojoj sudbini.
Za zločine počinjenje u Raštnima još uvijek niko nije odgovarao pred domaćim sudovima. Tek usputno su zbrojeni u generalnoj Haškoj presudi u slučaju “Prilić i ostali” te u presudama Mladenu Naletiliću Tuti i Vinku Martinoviću Šeteli.
Dumpor se prisjeća da je ranijih godina Kantonalno tužilaštvo vodilo istragu protiv Branislava Savića Coje, ali mu nije poznato da je optužnica i podignuta.
– Mi ćemo dok smo živi obilježavati ovu godišnjicu, nastaviti sa svojim životima i istinu prenositi na mlađe generacije – zaključio je Dumpor.
Za Đenu Beglerović Mujić, kojoj su stradali, otac, majka i tri sestre, obilježavanje ove godišnjice je od velikog značaja. U isto vrijeme je i radosna i tužna. Tužna zbog gubitka i boli, a ponosna što danas ima priliku tu bol podijeliti s drugima.
– Ovo je prvi put da javno obilježavamo ovu godišnjicu. U javnosti je bila velika tišina. Teško je reći u jednoj rečenici ono što osjećamo. Samo bih poželjela da se ovo nikada nikome ne desi i nikada ne ponovi. Izgubiti bližnjeg, oca, majku, sina, dijete je najteže osjećanje u životu. U svemu ovome ne želimo širiti mržnju. U svemu ovome treba dostojanstveno ustati, pružiti ruku onome kome je potrebno i dati mu podršku – poručila je Đana.
Posmrtni ostaci njene majke i sestara pronađeni su u zajedničkoj grobnici u Miljkovićima i pokopani su u Drežnici dok se za tijelom njenog oca još uvijek traga. Nemoćna je dati samoj sebi odgovor kada će i hoće li biti pronađene kosti njenog oca i ona odgovore očekuje od Komisije za traženje nestalih i pravosudnih organa.
mostarski.ba
