Hrvatsko vijeće odbrane (HVO) je na današnji dan, 9. maj 1993. godine, izvršilo napad na Drežnicu, a pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine i MUP-a RBiH su pružili herojski otpor i odbranili ovo mostarsko naselje, te čak i oslobodili nekoliko naselja u okolici.
Memorijalni centar Drežnica je objavio prisjećanje na detalje ove akcije, nakon koje je uslijedila opsada Mostara.
Nakon što je HVO 9. aprila preuzeo položaje u rejonu Ravni i Ledenica, u Drežnici su primijećene intenzivne pripreme za napad na položaje 4. bataljona Armije RBiH. Istovremeno je područje Drežnice stavljeno u gotovo potpunu blokadu, a komunikacija s Mostarom i Jablanicom bila je prekinuta.
Situacija je dodatno eskalirala nakon napada HVO-a na Soviće i Doljane kod Jablanice 17. aprila, kada su počinjeni zločini nad bošnjačkim stanovništvom. Komanda bataljona u Drežnici tada počinje pripreme za odbranu očekivanog napada.
U ranim jutarnjim satima 9. maja 1993. godine snage 2. brigade HVO-a, uz podršku drugih jedinica, pokrenule su snažan artiljerijsko-pješadijski napad na položaje Armije RBiH u Drežnici. Napadi su vođeni iz pravca Vrda, Bijelog Polja, Ušća, Tramošnika i Jasenjana, uz podršku artiljerije i oklopnih jedinica.
Cilj operacije bio je zauzimanje Drežnice, stavljanje pod kontrolu magistralnog puta M-17 i spajanje sa snagama HVO-a u Grabovici, čime bi bio otvoren put prema Jablanici.
Borci bataljona Drežnica pružili su žestok otpor i tokom cijelog dana vodile su se teške borbe. Napadi HVO-a odbijeni su uz velike gubitke, a više od 100 boraca iz Gornje Drežnice stiglo je kao pojačanje. Iako su snage HVO-a zauzele položaje na Bijeloj i Jasenjanima, nisu uspjele ostvariti glavni cilj – zauzimanje Drežnice.
Tokom noći 9. maja komanda bataljona dobila je poruku o početku zajedničke akcije sa Specijalnim odredom za posebne namjene ŠVK “Zulfikar” protiv jakog uporišta HVO-a u Grabovici.
Ujutro 10. maja pokrenut je napad na Grabovicu. Nakon žestokih borbi, snage HVO-a su poražene, zarobljen je transporter, veća količina naoružanja i više pripadnika HVO-a, među kojima i komandir satnije HVO-a Drežnica Karlo Marić.
Oslobođeni su Grabovica, hidrocentrala Grabovica i okolna naselja, čime je uspostavljena komunikacija prema Jablanici i stvoren ključni preduslov za kasniju deblokadu Mostara.
Iako su napadi na Drežnicu nastavljeni i narednih dana, branioci nisu uzmicali. Suočene s neuspjehom operacije i mogućim napadima Armije RBiH iz pravca Jablanice i Konjica, snage HVO-a povukle su se prema Bijelom Polju i srušile mostove Jasen i Bijela.
Odbranom Drežnice i oslobađanjem Grabovice spriječeno je potpuno okruženje Mostara i omogućeni su uslovi za deblokadu grada, koja će uslijediti krajem juna 1993. godine.
U ovim borbama su poginula četiri borca bataljona Drežnica: Senad Bobić u Tramošniku, te Esad Delić, Samir Memić i Ibrahim Omerović na položaju kod mosta Bijela.
Također, nakon akcija su zarobljeni Ramiz Mujić i Hasan Balić. Mujić je ubijen u Sjevernom logoru (Vojarna “Tihomir Mišić”) tokom prisilnog rada, dok se za tijelom Hasana Balića još uvijek traga.





