Tekst koji je osvojio drugo mjesto na konkursu koji je raspisala Fondacija “Elmira Sefo” za najbolji literarni rad na temu “Moja, tvoja, naša domovina Bosna i Hercegovina”, napisao je Rijad Balavac, učenik Srednje škole Stolac. Tekst prenosimo u cijelosti, uz kolaž fotografija Stoca koji je uradila učenica Emina Sidran.
MOJA, TVOJA, NAŠA DOMOVINA BOSNA I HERCEGOVINA
“Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
A kto je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je ta
Bosna
Rekti
A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna
Od
Sna”
Mehmedalija Mak Dizdar, “Zapis o zemlji”
Počinjem ovaj svoj sastav stihovima bosanskohercegovačkog književnika, koji je Bosnu opisao baš onakvom kakva ona zaista i jest. Riznica tradicije, kulture, arhitekture i historije. Ima nešto u tom prkosu. U tom ponosu i inatu. Ima neke tuge i neke sreće. Nekih skrivenih osmijeha i dalekih sjećanja koja se javljaju.
Domovina je uzdah, drhtaj i misao. Domovina je majka koja čeka na toplom, kućnom pragu, blagi pogled ispunjen ljubavlju, ali i strepnja i nemir.
Domovina je moja, tvoja, naša Memorijalni centar u Srebrenici, Stari most u Mostaru, stolačke ćuprije, ponosni čuvari minulih vremena.
Domovina su stećci Radimlje i Boljuna, ljepote kamenog Daorsona, bistri vodopadi Bregave. Domovina moja, tvoja, naša, ta prkosna zemlja kojom prođoše Iliri, Osmanlije i Austrougari,ostavivši tragove svoje na kamenim zidinama njenim.
Domovina je moja sebilj na Baščaršiji, Inat ćuprija u Konjicu, most u Višegradu. Naša domovina je razglednica čija ljepota ne može stati u oko posmatrača.
Zelenooke ljepotice mame posjetioce svojim vodopadima bistrim i izvorima čistim.
Skini obuću dok Drinu prelaziš, Bosna je ćilimom zastrta. Koja to zemlja ima piramide, nobelovca, Oskara i Olimpijadu, u jednoj sehari? Sehari domaćinskoj, toploj, ljudskoj.
Moja domovina su Andrić i Selimović. Najljepši redovi naše književnosti. Domovina je onaj ponos u srcu kad zaigraju naši Zmajevi, kad se navijačka pjesma zaori stadionom, kad zaigra srce od meraka.
Bosna je meni struk ljiljana i miris dunje u jesen. Najmirisnija ruža i probeharala voćka. Bistra rijeka, plodna zemlja dubravska, zemlja stolačka, zemlja bosanskohercegovačka.
Koja to kuća može biti toplija od tvoje? Ko te može čuvati bolje od tvoje majke?
Samo se ovdje mjesec ovako smije, a zvijezde šapuću najljepše stihove. Sreća puni vazduh koji dišem, snovi se ovdje ostvaruju. Ovdje iz kamena najljepše cvijeće niče. Ovdje, gdje još vjerujem u dobrotu i humanost, želim da budem razlog zbog kojeg će neko vjerovati u ljude. Ovdje ostaje neraskidiva veza domovine i mene, ostaju aleje ljubavi grada moje mladosti.
Samo ovo nazivamo svojim i samo je ovo čuvanja vrijedno. Domovina je najsnažnija emocija, amanet koji nam preci ostaviše na čuvanje. Domovina je mjesto na koje ideš onda kada nemaš gdje i nemaš kome. Bosna je meni sevdah i merak, najljepša pjesma i odabrani stih.
Moja domovina je plemeniti domaćin koji svakoga dočekuje otvorenih vrata i širom otvorenog srca, gdje se fildžan viška ostavlja.
Moja Bosna su svi oni stameni i gordi koji su slobodu životima platili, najhrabriji sinovi zemlje naše. Sve je to moja, tvoja, naša Bosna i Hercegovina.
Jedna jedina, pažnje vrijedna, divljenja još više, a čuvanja najviše.
Rijad Balavac
