Bratska djelidba
Nije zgodno ni kad se ovce dijele i razdvajaju, a kamoli kad to čine braća rođena, a usto i braća Dubravci. Ali šta se može, takav je život, svakoj zajednici dođe kad tad kraj, a njezini članovi nastavljaju živjeti svako na svoj način, za svoje dobro i svoj interes.
Dubravske kućne zajednice su se ranije znatno rijeđe dijelile, a za patrijahalnu svijest djelidba djece od roditelja ili braće međusobno predstavljala je nepoželjan, ružan, pa i sramotan čin kojim se razbijala koherentna cjelina porodične zadruge i slabila je njezina duhovna i ekonomska moć. Zato se o tom činu uglavnom šutjelo,pa se događalo da se neka porodična zadruga faktički podjeli,a zarad očuvanja ugleda i časti, njezini članovi bi to zadugo tajili od vanjskog svijeta.
Ovome se ne treba odveć čuditi ima li se na umu, pored etičke i običajne strane problema i njegov puki interesni aspekt, budući da je svaka djelidba u suštini razdioba interesa i to kako materijalnih tako i onih duhovnih i moralnih,pa je onaj ko je iz procesa djelidbe izlazio sa većim tzv. “moralnim kredibilitetom”;često sticao odlučujuću prednost u daljnjoj životnoj utakmici.
Zbog toga je djelidba uvijek bila mučna, tegobna i složena radnja. Ne zna se je li teže bilo podjeliti porodičnu zadrugu dobrog imovnog stanja ili onu koja je jedva sastavljala kraj sa krajem. Jer nije lako podjeliti veliki imetak,a da baš svi budu zadovoljni podjelom,a još je teže na ravnomjerne dijelove podjeliti ono malo bijede i sirotinje, kakav je bio slučaj prilikom djelidbe sinova Mujana Mace sa Bivolja Brda.
Kad su jedne kišne jesenje večeri njih dvojica izrekla Mujanu svoju čvrstu odluku da se podjele,to je njemu bilo spram mrtve glave. Otkako mu je prije dvije godine umrla dobra i valjana žena Klepuša,od njega ionako svi bijahu digli ruke,prepuštajuci ga njegovim teškim devrovima i belajima,od kojih su uporan i neugodan kašalj i nepodnošljiva zaduha bili možda i najteži. Ali i to je,činilo mu se bilo lakše od saznanja da mu se sinovi žele podjeliti.Da barem imaju šta podjeliti,ni pola jada,nego vako-kad fukaru podjeliš na dvoje,možeš dobiti samo duplu fukaru.
A da ti je Bogdo bilo,što bi ono rekla narodna pjesma,”stati pogledati”kako Mace “carstvo dijele”,tj. Ono malo imetka kojeg im je Mujan priskrbio dok je još bio pri snazi i zdravlju.
Prvo su,kako je to red,podjelili ono crkavice para što se u kući zateklo,zatim podjelili kuću:svakome po soba,Husi kuhinja,a Hasanu ganjak,pa zemlju-nju su najlakše podjelili,jer ni jednom ne biješe u planu da kopa i ore,a krava,koza i ovaca, na njihovu sreću nisu ni imali,pa ih nisu morali ni djeliti. Jedino je zapelo oko podjele dva “becikla” ,ali se i tu Haso,kao stariji i pametniji brat snađe i mudro presudi:
“Uzmi,Hasane, koje god hoćeš,ali meni ostavi ono novo !”,te se i tu postiže kompromisno rješenje.
Na kraju osta nepodjeljeno magare po imenu Trzan.,poprilično solidan kenjac,još u kuvetu i prikladan za jahanje. Ali i ovdje Huso, kao stariji i “prioritetniji’ brat presudi po pravdi:
“Trzan pripada meni,a da imamo još jednog majkina mi rahmeta,bio bi tvoj”
Kad sve bi gotovo i Mujanovo imanje bi podjeljeno na dva “ravnomjerna bratska dijela”,Hasan se aviza jadu i belaju:
“A babo,kome on pripada ?”
Huso se ko malo iznenadi, al predloži opet bratsko rješenje:
“Tebi brate Hasane! Ako je meni zapo kenjac, eto tebi babe! Ta braća smo majka mu stara”
