Na današnji dan prije 31 godina, u zoru 30. juna 1993. godine, počela je najvažnija bitka u historiji Mostara.
Istočni dio grada Mostara je tada već 50 dana, od 9. maja, bio pod opsadom HVO i HV s jedne i velikosrpskog agresora s druge strane.
SINOVI HERCEGOVINE
U knjizi “Heroji Mostara” zabilježeno je da su “potpuno nespremni i nepripremljeni za još jedan rat, nakon što je tek okončana prva agresija srpsko-crnogorske soldateske, Mostarci spas od napada HVO i HV mogli tražiti samo u ojačanom zajedništvu, solidarnosti, međusobnom dijeljenju zajedničke nesreće pod okriljem svoje Armije, vojske svojih sinova kojoj su vjerovali i u čiju su se snagu jedino mogli pouzdati.”
Bila je to istinska nadljudska borba, čvrsto zajedništvo naroda i njihove vojske, izgrađeno u svakodnevnom očajničkom otporu i borbi za opstanak ljudi upućenih jedni na druge i ohrabrenih činjenicom da su na strani pravde i u odbrani svoje jedine domovine.
Mostar je sa zebnjom osluškivao sve vijesti iz opkoljenog Sarajeva, čvrsto odlučan da se odbrani od hrvatskih zločinaca koji su pokušali tako “junački” da ovaj, od prve agresije već mjesecima izmrcvareni i napaćeni narod, te skoro potpuno porušeni i spaljeni istočni dio grada, zbrišu sa lica zemlje.
DEBLOKADA MOSTARA
U takvom stravičnom ambijentu potpune okupacije i sveopšte oskudice i beznađa kod ljudi, izloženi svakodnevnom granatiranju, građani Mostara su se, tražeći spas, okrenuli sami sebi i samoogranizovanju svog opstanka. Bilo je jasno da su ostavljeni kako od svijeta, tako i od mogućnosti pomoći centrale vlasti u Sarajevu koja je potpuno blokirana srpskom okupacijom, a jedinice izvan Sarajeva nisu dobijale komande za vojnu pomoć Mostaru što je kod građana ovog grada izazazivalo posebne frustracije i ljutnju, zabilježeno je u prvom izdanju knjige “Heroji Mostara”.
Pomoći nije bilo niotkuda osim u spoznaji da se deblokada grada mora izvesti sopstvenim snagama. Sve drugo je značilo kolaps i definitivan nestanak.
PRIPREMANJE PLANA I TERENA
U potpunoj tajnosti i uz ogromne rizike, grupa čelnih ljudi armijskog i političkog vodstva krajem maja strpljivo i danonoćno pripremala je teren i pretpostavke za deblokadu grada. Odluka da se pokrene deblokada grada je dogovorena u kući Derviša Travnjaka, u Krpinom sokaku kod Razvitka, nakon što je preko ratnih linija sa HVO, poznati lovočuvar Jusuf Jusa Pajić došao pješke do linija Armije iz Bijelog Polja sa pismom patriota koji pozivaju Armiju u proboj i oslobađanje Bjelopoljske kotline. Pajić je dao i sve informacije o rasporedu HVO snaga. Pred borcima koji su organizovali deblokadu je bilo još mnogo nedoumica, opreza i straha od neuspjeha operacije. Član Komande 4. korpusa, Amer Bilalović, svojim informacijama je također odigrao jednu od ključnih uloga za pomoć u deblokadi grada.
Bilo kakvo ofanzivno dejstvo u tom periodu izgledalo je nemoguće, jer borci Armije BiH u Mostaru nisu imali municije i bilo je pitanje dana kada će pasti prve linije odbrane. Početkom juna 1993. donesena je odluka da se kroz dubinu neprijateljske teritorije grupa nevesinjskih boraca pokuša probiti do Bjelimića i Konjica da bi donijela neophodnu municiju.
Izbor je pao na iskusne borce, koji su poznavali teritoriju u dubini linija srpsko-crnogorskog agresora: Huso Lerić, Ibrahim Demirović Hećim, Ramo Džiho, Nedžad Čamo i Mirsad Pajević Garo. Njihov zadatak je bio da preko Bjelimića, gornjeg Nevesinjskog polja, planine Velež i Podveležja dopreme municiju za deblokadu grada Mostara.
TIHA KOLONA
Uz veliku i nesebičnu pomoć rukovodstva preduzeća “Igman”, konjičke i bjelimićke brigade, kupljeno je 16 konja, opremljeno i natovareno u Odžacima. Skupina odvažnih, na dugi i neizvjesni put, krenula je u noći 4/5. 6. 1993, i za tri do četiri dana municija je stigla do Mostara. Mostarskoj grupi su se u povratku pridružili svi rizikujući svoje živote: Mahinić Sudo, doktor Mahinić Alija, Čopelj Osman, Čopelj Mirsad Malecki, Šipković Ibrahim Đido, Golić Ismet, Pajević Esad, Zolj Senad, Jugo Midhat, Imamović Emin i Čehić Mirsad. Tiha kolona konja i ljudi noću se provlačila između agresorskih položaja, a danju se odmarala, krijući se od neprijatelja.
JOB grada Mostara i ove godine organizuje obilježavanje 31.godišnjice deblokade Mostara i pogibije heroja oslobodilačkog rata Midhada Hujdura Hujke.
Pamtimo naše heroje!!!
