Stolac — Kada govorimo o značajnim književnicima i kulturnim radnicima iz našeg kraja, nemoguće je zaobići ime Džafera Obradovića. Rođen 1947. godine u Borojevićima kod Stoca, Džafer je ostavio dubok trag u književnosti i publicistici Bosne i Hercegovine, a njegov rad i danas svijetli kao primjer predanosti, domoljublja i ljubavi prema rodnom kraju.
Džafer je osnovno obrazovanje stekao u rodnom mjestu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, a potom dvije godine studirao na Pomorskoj akademiji u Splitu. Ipak, njegov životni put usmjerio ga je ka filozofiji i književnosti, pa je 1974. godine diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je i magistrirao 1989. godine.
Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, radio je u Narodnom univerzitetu u Sarajevu i Institutu zaštite na radu Sarajevo, baveći se izdavačkom djelatnošću. Rat ga je zatekao u Stocu, a Džafer je stao u redove Armije Republike Bosne i Hercegovine od aprila 1992. do maja 1996. godine, tri i po godine kao borac, a ostatak kao član Generalštaba.
Njegova književna ostavština posebno svijetli kroz knjige i brojne eseje objavljene u relevantnim časopisima poput Kabesa, Mosta, Blagaja, Behara, Života i Znakova vremena. Prva knjiga eseja „Bosna u ogledalu“ donijela mu je priznanja i simpatije čitatelja, a potom su uslijedile i humorističke priče „Dubravske kukrice“ i „Borojevići selo uzvjetar“, koje odišu ljubavlju prema njegovom rodnom kraju i ljudima koji u njemu žive.
Njegovi eseji protkani su dubokom filozofskom mišlju, ali i ljubavlju prema domovini, ljudima i tradiciji. Njegov prijateljski nadimak „Džo“ najbolje govori o njegovoj ljudskosti i toplini koju je širio oko sebe. Nažalost, Džafer nas je napustio 3. jula 2005. godine, ali je ostavio djela koja su zalog za generacije koje dolaze. Čitanje Džaferovih knjiga znači vraćanje sebi, svom identitetu i svemu što Stolac i Bosna predstavljaju, piše Glasstoca.ba.
Neka nas njegova djela podsjete na Džafera Obradovića, književnika koji je srcem i dušom volio svoj narod i kraj.
