E, onda vam, dico, tute nema para!
Šta to radite, dico, živa vam sveca?
– Sadit ćemo cmilje, baba!
– Šta ga imate sadit, eno van ga po brdu, ta ko da sam ga jednom nabrala!
– Jok to cmilje, baba, nego industrijsko cmilje, sve će se ovo pod cmilje dat, pa ćemo onda iž njeg iscidit mirišljavo ulje, to se dobro plaća!
Ustuknila baba, ode s didom niz put, svjesna da su se vremena promijenila, i dica s njima. A svejedno, još se jednom okrenu ća prema poslom zabavljenoj djeci i unucima:
– A, gonja li za to milicija, dico?
– Ma, jok, baba, ovo je – legalno, nema šverca…
– E, onda vam, dico, tute nema para!
Ne bih se s babom zezao nipošto; ona je samo podvukla naraštajno iskustvo kako u ovoj zemlji nije suđeno od svoga rada pošteno živjeti!
(Oslobođenje, iz Hodoljublja Dragana Marijanovića)
