Lejla Gušo, dvadesetsedmogodišnja Mostarka, apsolventica hemije, aktivistkinja i borkinja za ljudska prava, uvijek prva u humanitarnim akcijama, život je izgubila 12. 9. 2015. u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila zbog neprilagođene brzine, vozač je izgubio kontrolu nad vozilom, u Bijeloj – tunelu u blizini Mostara.
Bilo ih je petero u autu tog kobnog dana, samo je Lejla smrtno stradala. Vozio je Amar Kovači, u pijanom stanju i bez vozačke dozvole. Položio je vozački ispit tek kasnije. Njegov Facebook profil je pun snimaka brze vožnje i auta.
Dok Lejlina majka, Amira Gušo, medicinska sestra, traži pravdu za svoju Lejlu, radi u mostarskoj bolnici i brine za bolesnu majku. Supruga je izgubila 1996. godine, preminuo je od teške bolesti, bio je borac Armije BiH i ranjen je u ratu. Imali su samo Lejlu.
“Ne mogu opisati šta osjećam”, kroz suze govori Amira. “Osjećaji tuge, gorčine, boli, ljutnje, isprepliću se. Život mi je izgubio svaki smisao, ali živim…. Živim da bih odlazila na harem, donosila cvijeće i zalijevala ga suzama.”
Već šest godina je prošlo od nesreće, a sudski postupak još traje. Kovači je na slobodi iako je na Kantonalnom sudu osuđen na 4 i pol godine zatvora. Žalili su se i sad je sve na Vrhovnom sudu. Kovači ni dana nije proveo u zatvoru, oženio se u međuvremenu i dobio dijete.
Nije čudo što mladi ljudi odlaze iz ove države. Zbog nepravde se odlazi. Nepravda boli više nego najgora bolest.
Amira danas živi čekajući pravdu za svoju Lejlu obijajući pragove sudova po Mostaru i apelujući na pravosuđe da rade svoj posao za koji su dobro plaćeni.
Ali pravda ne dolazi!
Tačno.net
