Jedno je zajedničkoj svakoj opštini u Bosni i Hercegovini, među tri strateške razvojne grane jedna je sigurno turizam, a ovaj kompleksni ekonomski sektor se često i na makronivou predstavlja kao jedinstvena šansa. Pitanje je koliko je to realno.
Priča o razvoju turizma u Bosni i Hercegovini je kompleksna, a često joj pristupamo prilično jednostavno i stihijski, smatra ekonomski analitičar Damir Bećirović.
“Iako smo svjedoci da poslije finansijske krize iz 2008. godine imamo stalni rast broja dolazaka turista, da bismo stekli realniju sliku koliko smo značajni na tržištu, prema podacima UNWTO-a iz 2017. godine, prihod od stranih turista u Bosni i Hercegovini čini 0,4 posto ukupnih prihoda ostvarenih u regiji Mediterana i jugoistočne Evrope”, kaže Bećirović za Klix.ba.
Prema njegovom mišljenju, rastu turizma u našoj zemlji više je doprinijelo djelovanje ekonomije dijeljenja, poput platformi booking.com ili AirBnB i različitih udruženja koje se bave avanturističkim turizmom, nego što je to rezultat strategijskog promišljanja i rada.
“Iako svaka opština u svoju strategiju razvoja na značajno mjesto stavlja turizam, treba biti realan i shvatiti nisu sve regije u našoj zemlji pogodne za razvoj te djelatnosti. Zašto bi svi voljeli turizam? Pa zato što nemamo realnu sliku o tome koliko je to složena djelatnost, koliko stručnog kadra traži i na kraju ozbiljnih investicija. Uglavnom se misli da je dovoljno postaviti neki stan ili vikendicu na platformu i da će se turizam ‘desiti'”, kaže on.
Ja bih volio da ukažem na neke realne činjenice, nastavlja Bećirović, prvo, najrazvijenije države svijeta ne žive od turizma.
“Udio turizma u zemljama za koje mislimo da su isključivo turističke poput Italije, Španije ili Turske je manji od 15 posto BDP-a, u Njemačkoj, Francuskoj ili SAD-u je to manje od 10 posto BDP-a. To govori da je teško očekivati razvoj države bazirajući ga isključivo na turizmu. Druga činjenica je da je kod nas ekološka svijest na niskom nivou, nema turizma pored dimnjaka, smoga i kesa uz riječne tokove. Treće, putna infrastruktura je katastrofalna, neko iz Osijeka će brže doći do Austrije nego do Sarajeva. Četvrto, turizma nema bez kvalitetnih stručnih kadrova, a svjedoci smo da se u turističke škole upisuje malo djece. Peto, mi smo u Jugoslaviji bili sirovinska baza, na tome je bazirana naša industrijalizacija, a da bismo postali turistička zemlja, moramo steći i tradiciju, naučiti se ponašati na način koji pomaže razvoju turizma”, specificira on.
Imamo potencijal da naš turizam dostigne 10-15% BDP-a, dodaje on, pogotovo kada je riječ o planinskom i ski-turizmu te regiji Hercegovine koja može postati bh. Toskana.
“Posebna priča je potencijal Sarajeva, koje je realno veći brend od same države. Ali to treba biti strategijski uz ozbiljna ulaganja u infrastrukturu, a ne stihijski, pri čemu imamo hipergradnju smještajnih i ugostiteljskih kapaciteta, koju ne prati izgradnja komunalne i druge infrastrukture. Pa mi kao skijaška destinacija imamo svega jednu ili dvije gondole”, navodi on.
“Kvalitet usluga, brendiranje i kvalitetna priča koja stoji iza ponude su ključni za razvoj turizma. U kojem smjeru treba ići naš turizam? Prema mom mišljenju, on treba biti organiziran onako kako je to u Južnom Tirolu, gdje imamo sjajan spoj poljoprivrede, ekologije i turizma. Lokalna zajednica je sve učinila da život stanovništva ne gubi na kvalitetu činjenicom da tamo u svakom momentu ima više turista nego domaćina”, zaključio je on.
Izvor teksta: Klix.ba
