Najljepšu ljetnu priču ove godine ispričali su FK Velež i njegovi navijači. Ne samo zbog blistavih partija na evropskoj sceni i preskakanja stepenica iz kola u kolo. Ova priča lijepa je zbog koncepta i ideje našeg društva koje bi ostalo siromašno da ova priča nije ispričana.
A, ustvari, ta priča još traje, nije ispričana do kraja. Objasniti fenomen da se cijela država poistovjetila s Veležom i Velež s njom najlakše je tako što ćemo zaključiti da BiH nema bez Rođenih, u svom habitusu, nukleusu, jezgri.
I dok bajkovita priča ovog ljeta traje, pobjednički ritam Veleža i njegovih navijača odzvanja i šire. Regionom, pa i Evropom. Na naplatu su došle sve one godine gole borbe za preživljavanje, suze u očima, zebnja u duši i srcu. Velež je već osvojio svako takmičenje. Osvojio je tako što je zapjevao iz srca i grla miliona ljudi na ovim prostorima koji u njemu vide nadu, vjeru, simbol za prkos i sinonim za vječni trijumf. Malo koji klub to može. Velež je među onim klubovima kojima to uspijeva.
N. Bise
