Mi odrasli skloni smo podcjenjivati bajke: pa to je samo priča. Čitamo ih oko blagdana ili djeci dok su sasvim mala – jer takav je “red”. A bajke su jedan od stubova izgradnje naše psihe do šeste godine. Postoji nekoliko nepobitnih razloga zbog čega bajke i priče u našem životu imaju nezamjenjivu ulogu. Pokušajmo skupa proanalizirati ova tri:
Prvi razlog – ne boj se, uspjet ćeš – odnosno skriveni savjeti starih generacija
Malo dijete vrlo dobro razumije i na nesvjesnoj razini može dešifrovati sve važne poruke koje se pojavljuju u bajkama. Na taj način, putem bajki, dijete prima iskustva prošlih generacija koja mu pomažu da se oslobodi strahova, strepnji i riješi probleme s kojima se tokom razvoja susreće. Kao da dijete putem bajki dobiva sljedeće ohrabrenje: to što te muči i to ćeš riješiti, normalno je, slično je i ostalima. Ne boj se, izdrži i uspjet ćeš.
Drugi razlog – pri čitanju bajki djeca se mogu zabrinuti i uplašiti
Radi se o tome da djecu treba naučiti da prihvate jednostavnu činjenicu da ti problemi u životu postoje. Najgore je kada se odrasli pretvaraju da je sve dobro i da će sve uvijek biti dobro. A neće. Suprotno tome u bajci su svi strahovi i problemi shvaćeni ozbiljno. Uživljavanjem u te bajke djeca se rješavaju strahova.
Treći razlog – dođi k meni, pričat ću ti priču….. odnosno njegovanje bliskosti
Pričanje priča stvara ugodno ozračje u porodici. Zajedničko čitanje prije spavanja jedan je od izvora osjećaja sigurnosti i ljubavi malog djeteta da ono osjeća – pripadam ovamo.
Iz fenomenalne knjige “Pronađite svog Marsovca” – Hermana Mareka, slovačkog dječjeg pedagoga i predavača koji zastupa tezu da se 85% naše osobnosti formira u prvih 6 godina života.
Izvor: Čitaj knjigu 👆
