Iako volimo knjige, njihov specifični miris dok listamo stranice, često ih kupimo ili dobijemo mnogo više nego što stižemo pročitati. Zbog nepročitanih tomova na pretrpanim policama često osjećamo krivicu.
Ali, vrlo je moguće da je ovaj osjećaj krivice potpuno neopravdan. Kako tvrdi autor Nasim Nikolas Taleb, nepročitane knjige u vašoj kućnoj biblioteci nisu znak intelektualnog neuspjeha. Upravo suprotno.
Antibiblioteka
Nepročitane knjige Taleb naziva “antibibliotekom”, a koncept antibiblioteke iznio je u svom bestseleru Crni labud: Uticaj malo vjerovatnog (The Black Swan: The Impact of the Highly Improbable.
Knjiga započinje diskusijom o plodnom autoru i učenjaku Umbertu Eku, u čijoj se ličnoj biblioteci nalazilo 30. 000 knjiga.
Kada je Eko primao goste, mnogi su se divili veličini njegove biblioteke i pretpostavljali da ona odražava znanje njihovog domaćina – koje je, bez daljnjeg, bilo ogromno. Ali, tek nekolicina mudrijih posjetilaca je shvatila istinu: Ekova biblioteka nije bila tako velika zato što je on mnogo pročitao, već zato što je želio da pročita još više.
Eko je i sam tako mislio. Izračunao je da bi uspio pročitati samo oko 25. 200 knjiga ako bi čitao jednu knjigu dnevno, u razdoblju od svoje desete do osamdesete godine. “Sitnica”, kukao je, “u poređenju sa milion knjiga koje se mogu naći u svakoj boljoj biblioteci. ”
Iz Ekovog primjer, Taleb zaključuje da su pročitane knjige mnogo manje vrijedne od nepročitanih.
U svojoj biblioteci treba da imate sve što vam okolnosti dopuštaju, smatra on. Akumulirat ćete više znanja i više knjiga što budete stariji, a rastući broj nepročitanih knjiga na policima disat će vam za vratom. Što više budete znali, redovi nepročitanih knjiga će biti veći. Tu kolekciju nepročitanih knjiga nazvao je antibibliotekom.
Ljudi imaju tendenciju da precjenjuju vrijednost onoga što znaju, a potcjenjuju vrijednost onoga što ne znaju. Talebova antibiblioteka izvrće ovu tendenciju naopačke.
Vrijednost antibiblioteke je u tome što nas tjera da preispitujemo sebe, pružajući nam stalni podsjetnik na sve ono što ne znamo. Te police neistraženih ideja tjeraju nas da nastavimo čitati, učiti i da nikada ne pomislimo da znamo dovoljno.
Ljudi kojima nedostaje intelektualna skromnost možda osjećaju ponos što su savladali svoju ličnu kolekciju knjiga, ali takva biblioteka može poslužiti samo kao trofej na zidu. Ona postaje samo dekoracija koja godi njihovom egu, a ne živi, rastući resurs iz kojeg možemo učiti dok smo živi.
Tsundoku
Tsundoku je japanska riječ za hrpe knjiga koje ste kupili, ali ih niste pročitali. Potiče iz 19. vijeka, a odnosila se na učitelje koji su posjedovali mnogo knjiga, ali ih nisu čitali. Danas, međutim, ova riječ nema negativnu konotaciju i razlikuje se od riječi bibliomanija – opsesivno sakupljanje knjiga samo zbog kolekcije, a ne zbog čitanja.
Iako zasigurno postoje bibliomanijaci koji posjeduju ogromne biblioteke, a vrlo rijetko otvore neku knjigu, studije su pokazale da posjedovanje knjiga i čitanje obično idu jedno s drugim.
Jedna takva studija otkriva da djeca koja odrastaju u domu sa 80 do 350 knjiga, kasnije, kao odrasli ljudi, pokazuju veću pismenost i poznavanje informaciono-komunikacijske tehnologije.
Izloženost knjigama, sugeriše ovo istraživanje, utiče na razvoj ovih kognitivnih vještina zato što čitanje učini sastavnim dijelom životnih navika.
Mnoge druge studije su pokazale da navika čitanja donosi mnoge koristi. One sugerišu da čitanje može smanjiti stres, zadovoljiti potrebu za društvenom povezanošću, unaprijediti društvene vještine i empatiju, pospješiti određene kognitivne vještine i tako dalje. A to se odnosi samo na fikciju!
Čitanje nefikcije je povezano sa uspjehom i velikim postignućima, pomaže nam da bolje razumijemo sebe i svijet oko nas.
Neki smatraju da je koncept “antibiblioteke” zapravo protulijek Dunning-Krugerovom efektu, kognitivnoj predrasudi koja dovodi do toga da neznalice pretpostavljaju da su njihovo znanje ili sposobnosti veće nego što jesu. S obzirom da ljudi ne vole da ih neko podsjeća na njihovo neznanje, nepročitane knjige ih tjeraju da šire svoje znanje.
Sve te knjige koje niste pročitali jesu znak vašeg neznanja. Ali, ako znate koliko ne znate, onda ste daleko ispred većine drugih ljudi.
Vrijednost nepročitanih knjiga je upravo u njihovoj moći da vas natjeraju da ih pročitate.
Izvor: Bigthink.com, prevod Buka
