MAJČINA ŠKRINJICA STARA
Ona
Nam prva blagoslov daje
Sa izvora valovima usana šapuće
Jutrom
Prije sunca ustaje i kaže
Dan će nam biti bogat darovima života
Očima
Uramljujem njene nježne šapate
Njene uzdahe snimam
Metla
U njenim rukama začas je pomela avliju
Ona je obraz u kući našoj, u našem svemiru
Korača
Junačkom odlučnošću kao lavica
Grize život i sve zapisuje srcem
Majčinski
Djecu svoju ljubavlju hrani
I sve to pohranjuje u škrinjicu staru.
UZIMAJU POKLONE
Mehmedu Sadžaku, šehidu
On je dozivao majku
Kad ga je zolja pogodila
Oni danas svoje bogatstvo čuvaju
Kunući se u dobrotu njegovu
Znali su ga kao jedinka u Majke
A i Majku je izgubio
Došao je iz bajke da Bosnu brani
Došao je iz bajke da Majku hrani
Svoju dušu i svoje tijelo
Za svoj narod je dao
Siromašan a tako bogat
Svojom dušom
Otišao je u legendu
Izdan
Samo ga se porodica na godišnjicu
Sjeti i slavi
Njegovi sljedbenici uzimaju
Poklone njemu drage.
Muhamed Elezović
